Hrvatska se iz Katara vraća statistički veća nego što se vratila iz Rusije! Pokazuju to statistički podatci svih dosadašnjih svjetskih nogometnih prvenstava koje je za Večernji list analizirao nekadašnji politički analitičar Ivica Relković, a koji su pokazali da je obzirom na broj sudjelovanja u ciklusima svjetskih prvenstava, u što ulaze i kvalifikacije i završni turniri statistički prvak svijeta Njemačka koja je 20 puta sudjelovala, a 13 puta ušla u borbu za postolja, što daje uspješnost od 65%, drugi je Brazil koji je od 22 pokušaja u borbu za medalje ušao 11 puta, što daje 50% uspješnosti.
- Hrvatska ima postotak uspješnosti kao Engleska, Španjolska, Portugal i Belgija – zajedno! Da Hrvatska nije ušla u polufinale u Kataru, statistika bi joj bila "za trećinu" lošija, pa bi u svakoj od kategorija bila nekoliko mjesta niže plasirana - kaže Relković čime, dodaje, osvajanje čak i "samo" četvrtog mjesta u Kataru, Hrvatsku čini reprezentacijom "kontinuiteta" i statističke "ubitačnosti".
A kad se budu vraćali iz Katara, ako oko vrata ne budu imali ništa, Luka Modrić i cijela momčad trebaju, kaže, znati da su stvarnom i simboličkom pobjedom nad Brazilom, statistički Hrvatsku učinili svjetskom nogometnom velesilom. Prva hrvatska nogometna generacija ostvarila je jedan od najvećih debitantskih rezultata u povijesti Svjetskih nogometnih prvenstava. Druga generacija je dosegnula finale i drugo polufinale zaredom, pa Hrvatsku podigla na razinu statističkog velikana svjetskih prvenstava.
Zašto mislimo da su već u Kataru trebali do zlata?, pita Relković i dodaje kako kontinuitet, čak i statistički, sugerira da to učini u nekom od sljedećih pokušaja – treća generacija. Dok Cristiano Ronaldo ili Leo Messi (ako ne osvoji zlato) neće znati što da učine s krunom statističke karijere, Luka Modrić, nastavlja Relković, treba znati da je on lider reprezentacije koja zlatnu medalju slobodno moža ostaviti kao izazov sljedećoj generaciji. U suprotnom, ako sve stane s ovom generacijom, Hrvatska će statistika početi stagnirati, pa padati. Zato on, naglašava, karijeru slobodno može završiti s najkorisnijom medaljom za Hrvatsku – medaljom inspiracije za treću hrvatsku nogometnu generaciju na svjetskim prvenstvima.
Paralelno gledajući, peterostruki osvajač Zlatne lopte Cristiano Ronaldo, kolekcionar svih mogućih rekorda, svoju državu, kaže Relković, doveo je jednom do borbe za medalje, 2006. godine. I nije osvojio niti jednu, jer su bili četvrti.
Španjolska je, nastavlja, neupitni nogometni velikan. Neosivno o ispadanju na ovom svjetskom prvenstvu od Maroka u osmini finala. Koliko se puta Španjolska borila za medalje od 1998. do danas, dakle od kad se na svjetskim prvenstvima pojavila mala Hrvatska, koja se evo za medalje bori po treći puta? Jednom. Bila je prvak 2010. godine. Ali Španjolska se na svjetskim prvenstvima borila 20 puta (od 22 održana). Koliko je puta ukupno ušla u polufinala, ako je Hrvatska od svojih sedam pokušaja došla do tri? Ona je moćnija od Hrvatske, pa je valjda i prosječno ulazila u polufinala češće od Hrvatske, dakle barem 9-10 puta u osamdesetak godina. Ali nije, naglašava Relković i dodaje kako je u polufinale u cijeloj svojoj nogometnoj povijesti ušla samo dva puta, uključujući i spomenutu 2010. godinu! Još se samo 1950. borila za medalje – i bila četvrta! Španjolska – s Realom i Barcelonom kao rasadnikom igrača i temeljem za reprezentaciju – u svojih dvadeset pokušaja završila je u borbi za medalje samo dvaput! Jednom prva i jednom četvrta u cijeloj povijesti Svjetskih nogometnih prvenstava od 1930. godine do danas!
- Kako nam se sada čini podatak da Hrvatska danas igra svoju treću borbu za medalje u samo 24 godine!? Jednu više od Eusebijeva i Ronaldova Portugala i jednu više od Iniestine i Xavijeve Španjolske u njihovih devedesetak, a naših dvadesetak godina! Sad već možemo reći da je današnja borba za brončanu medalju, borba za povijesno nevjerojatnu statistiku koja je već dovršena i bez same medalje! Kad je riječ o Svjetskom nogometnom prvenstvu kao najmasovnijem najtjecanju u koje nisu uključene samo reprezentacije koje dođu na završni trurnir, nego prije toga kroz kvalifikacije i gotovo sve države svijeta, Hrvatska je baš sada u Kataru postala nogometni fenomen kakav nije mogla biti 1998. u Francuskoj (jer statistika ne počiva na jednom uzorku), ali ni 2018. u Rusiji. Baš sada u Kataru, čak i s eventualnim četvrtim mjestom, Hrvatska ulazi u nogometnu statistiku kao velikan, rame uz rame s najvećima ikad! - zaključuje Relković.
- A kad na rang listi damo prednost državama sa samo jednim ulaskom u borbu za medalje, ako je ona završila osvajanjem prvenstva (zlatom), kako se to inače vrednuje, tada je redoslijed sljedeći: Francuska, Njemačka, Brazil, Italija, Španjolska... I onda na šestom mjestu slijedi Hrvatska, ako Argentina ne bude prvak u Kataru. Ako bude, Hrvatska će biti sedma po redoslijedu osvojenih medalja! A biti šesti ili sedmi ne znači biti šesti ili sedmi od tridesetak reprezentacija, nego od oko 200 reprezentacija koje u prvenstvima sudjeluju od kvalifikacija po kontinentima do borbe za medalje na završnom turniru - kaže Relković.
U ovom trenutku, dok ne završi katarsko finale, Hrvatska je šesta reprezentacija svijeta prema rezultatima na prvenstvima na kojima se natjecala, uključujući i godinu kad se nije kvalificirala. I ovog trenutka, a možda i do idućeg ciklusa, u tom vlastitom natjecateljskom razdoblju, nalazi se ispred Argentine, Engleske, Portugala, Belgije...!
Teško da je danas, zaključuje, moguće naći univerzalniju temu od završnice Svjetskog nogometnog prvenstva. I to bez patetike rečeno u bilo kojem kutku svijeta da se nalazite. Pa tako i u Hrvatskoj.
- Ali mi smo zadnjih dana nešto tužni i razočarani. Hrvatska je loše igrala protiv Argentine. Doživjeli smo, kako neki mediji kažu, potop. Možda je i sudac tome kumovao. Uostalom, rekli bismo, kao i u prošlom finalu. I sad, umjesto da ovo prvenstvo pamtimo po uspjehu, mi ćemo – još i ako zadnju utakmicu izgubimo od Maroka – kući ići razočarani. Jer eto mogli smo nešto napraviti u novom finalu – a nismo! A tako smo bili blizu! I sve prosuli. Pa se kući vraćamo lošiji nego zadnji put. To je sigurno. Možda se sukladno gornjem opisu danas tako osjeća većina naših sugrađana, pa će vam ova konstatacija djelovati kao tvrdnja malo pobrkanog uma: Hrvatska se iz Katara vraća statistički veća nego što se vratila iz Rusije! - zaključuje Relković.
Moze reci tko sta hoce i ovo sto su nasi decki napravili na ovom sp je nadmasilo sva ocekivanja nemojte zaboravit da je cilj bio proci skupinu i nista vise, a za dalje se nije ni pricalo jer se mislilo da je to nemoguce da se dogodi pa evo nas danas u polufinalu i borbi za broncanu medalju. Isto se tako mislilo i na sp u Rusiji pa bili 2.na svijetu. Nitko ni u najludim snovima nije mogao zamisliti da cemo 2.put zaredom biti u borbi za medalju, da je to netko ponudio Dalicu i deckima potpisali bi odmah. Nalazimo se medu 4 repke svijeta, ispala je jedna njemacka, spanjolska, nizozemska, portugal, engleska, brazil, italije nema vec 2.put zaredom na sp...Budimo realni i nemojmo omalovazavat ono sto su decki napravili na ovom sp. Zahvaljujuci njima cijeli svijet se divi i cudi kako smo to postigli, a mala smo zemlja, bez pravog stadiona i sustava. Za sve postignuto kapa dole svima njima od prvog do zadnjeg.