Hrvatska legenda nahvalila 'mozak' NBA čuda čekanog pola stoljeća: 'On je genijalac'

Košarkaši Milwaukee Bucksa na impresivan su način preokrenuli početnih 0:2 protiv Phoenix Sunsa u završnih 4:2 i osvojili naslov NBA prvaka. Uz igračkog fenomena Giannisa Antetokounmpa, najzaslužniji za taj uspjeh svakako je trener “Srndaća” Mike Budenholzer. A riječ je o bivšem šefu hrvatskog trenera Nevena Spahije koji ističe:

– NBA je liga igrača i kada netko u finalu zabije 50 koševa teško mu je pretpostaviti trenera jer nitko nije osvojio naslov bez superstara. No možete vi imati superstara, a slabog trenera i to će biti jamstvo neuspjeha. Kako sam ja tri godine bio pomoćnik Budenholzeru, vrlo dobro znam kako on radi i koliko je dobar trener.

Može li ga se rangirati u konkurenciji jednog Popovicha, Nursea, Spoelstre...?

Talentiran je i jako puno radi

– Ja trenere ne rangiram, to treneri kolegama ne rade. No mogu reći da je Bud izuzetno inteligentan čovjek čije zapažanje detalja vas zapanji. Naime, s njim vam se dogodi da gledate u istu stvar i da on vidi nešto što vi ne vidite. On predviđa budućnost, a to je u trenerskom poslu najbitnije.

Kako je nastao i stasao “coach” Mike Budenholzer?

– On je 19 godina bio pomoćnik Greggu Popovichu, a krenuo je iz videosobe. Studirao je na malom, ali elitnom koledžu Pomona gdje mu je Popovich bio trener pa je i razumljivo što ga je ovaj angažirao kada mu se javio nakon završetka svoje igračke karijere.

Spahijino i Budenholzerovo poznanstvo seže dalje od one tri zajedničke godine provedene u Atlanti.

– Kada sam ja bio trener Krke, on je došao da sa mnom odradi zajedničke pripreme. Ako ste Popovichu 19 godina pomoćnik i ako ste za to vrijeme sudjelovali u osvajanju četiriju NBA naslova, onda je to druga razina znanja. To je znanje koje se ne može nadmašiti. Bud je iznadprosječno inteligentan, no bez obzira na svoj talent, on jako puno radi. A ja sam jako ponosan da sam radio s tom ekipom od koje je 70 posto otišlo s njim u Milwaukee. Nedostaju samo Kenny Atkinson koji je bio glavni trener Brooklyna, Tylor Jenkins, glavni trener Memphisa, i moja malenkost.

Ostao bi Spahija možda još i dandanas uz Budenholzera da tada nije došla ponuda iz Europe, od telavivskog Makabija. Nakon te epizode, Neven se ponovno vratio u NBA, ali toga puta kao pomoćnik treneru Jenkinsu u “Grizlijima” pa je opet napustio NBA ligu radi poziva iz Šangaja. Sada, kada je i ta kineska priča okončana, razmišlja ponovno o povratku u NBA.

– Dobije li netko tko mene jako dobro poznaje priliku raditi kao glavni trener, sigurno ću ići na razgovor, ali ne znam hoću li i dobiti posao. Kada sam dolazio u Atlantu, premda smo bili prijatelji, u roku od mjesec dana morao sam odraditi dva intervjua s Budom u trajanju 45 – 60 minuta da bih taj posao dobio.

Jedne godine Budenholzer je viđen u Šibeniku u Spahijinu društvu.

– Došao je gledati Darija Šarića koji je tada igrao za Cibonu. Inače, cijeli taj trenerski “staff” ima plan da se jednog dana svi nađemo na mom imanju u šibenskom zaleđu. Zapravo, to je Budov plan i to će se sigurno dogoditi.

Hoće li se pak u Tokiju dogoditi američko košarkaško zlato, to će se pitati Gregga Popovicha, još jednog Spahijina trenerskog prijatelja.

– Razgovarali smo prije nekoliko dana o situaciji u reprezentaciji. Premda sada ima bolju momčad nego na SP-u u Kini, neće mu biti lako. Istina je ono što je nakon SP-a kazao Rubio, a to je da se Amerikanci u tom sastavu okupe prvi put u životu i obično nemaju kemiju.

Neki igrači nisu uigrani

Osim problema s netreniranjem zbog COVID protokola (Grant, LaVine), hoće li problem biti i to što će se reprezentaciji tek u subotu priključiti trojica igrača iz NBA finala – Middleton, Holiday i Booker.

– Istina je da olimpijski turnir počinje u nedjelju i da oni nisu uigrani, što bi se moglo više osjetiti u obrani, no ja ipak vjerujem u tu silnu individualnu kvalitetu. Napadačke mogućnosti te trojice igrača su fascinantne.

Koga bivši hrvatski izbornik vidi na postolju na kojem će se dijeliti olimpijske medalje?

– Amerikanci dobivaju jednu medalju. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da tako ne bude. Tu je potom Španjolska pa Francuska, a reprezentacija koja ima Dončića također može jako puno, bez njega se ne bi ni kvalificirala. Kandidat za medalju bila bi i Kanada da se plasirala. Kako su oni s osam NBA igrača uspjeli izgubiti od Češke, to meni nije jasno i to je još jedan dokaz da reprezentativni turniri nemaju nikakve veze s klupskom filozofijom pripreme igrača. 

>> Pogledajte razgovor s Krunom Simonom