U Tokiju će kroz današnji dan biti svečano otvorene 16. Paraolimpijske igre. Prve su održane 1960. godine u Rimu. Paraolimpijske igre uglavnom su se održavale u istom gradu u kojem su bile Olimpijske igre.
Takav slučaj nije bio 1968. (umjesto u Meksiku Paraolimpijske igre održane su u Izraelu), 1972. (umjesto u Münchenu održane su u Heidelbergu), 1976. (umjesto u Montrealu održane su u Torontu), 1980. (umjesto u Moskvi održane su u Arnheimu) i 1984. (umjesto u Los Angelesu održane su u New Yorku).
Ukupno 19 medalja
Hrvatska će osmi put sudjelovati na Igrama od 1992. godine. Do sada smo ukupno osvojili 19 medalja, od čega pet zlatnih, pet srebrnih i devet brončanih. Najuspješniji smo bili u Londonu 2012. i u Riju 2016., kada smo osvojili pet medalja. Najviše zlatnih pak osvojili smo u Pekingu 2008. godine – tri.
Zlatne medalje za Hrvatsku su osvojili Antonia Balek u bacanju koplja i kugle (Peking), Darko Kralj u bacanju kugle (Peking), Sandra Paović u stolnom tenisu (Rio de Janeiro) i Mikela Ristovski u dalju (Rio de Janeiro). Po sportovima najuspješniji smo bili u atletici (13 medalja). Prvu medalju za Hrvatsku osvojila je Milka Milinković u Barceloni 1992. osvojivši treće mjesto u bacanju koplja.
U Tokiju će nastupiti 22 hrvatska sportaša u rekordnih osam sportova. U atletici će nastupiti: Deni Černi (kugla), Vladimir Gašpar (koplje), Ana Gradečak (kugla), Ivan Katanušić (kugla), Marijan Presečan (kugla), Mikela Ristoski (skok u dalj), Matija Sloup (kugla), Velimir Šandor (disk), Zoran Talić (skok u dalj), Miljenko Vučić (kugla). Evo i popisa naših ostalih sportaša: Davor Komar (boćanje), Lucija Brešković (džudo), Tomi Brajša, Paula Novina, Dino Sinovčić, Kristijan Vincetić (plivanje), Helena Dretar Karić, Pavao Jozić, Anđela Mužinić (stolni tenis), Damir Bošnjak (streljaštvo), Ivan Mikulić (te-kvon-do) i Antonio Franko (triatlon).
Hrvatsku zastavu u Tokiju nosit će Mikela Ristoski, dvostruka osvajačica paraolimpijske medalje te osvajačica medalja na brojnim svjetskim i europskim natjecanjima.
– Izuzetna mi je čast i ukazano veliko povjerenje da ću moći ponosno nositi zastavu na otvaranju 16. Paraolimpijskih igara u Tokiju. Malo je sportaša koji tako dobivaju priznanje za svoje sportske uspjehe, a raduje me da ću među njima biti baš ja kao prva sportašica iz Pule i Istre – rekla je Ristoski, naša zlatna paraolimpijka iz Rio de Jainera 2016.
– Svi se s ponosom sjećamo Paraolimpijskih igara u Rio de Jaineru, koje su s pet osvojenih medalja bile jedne od najuspješnijih Igara u povijesti hrvatskog paraolimpijskog sporta. Iza naših je sportaša pet godina napornih treninga, od čega godinu i pol u uvjetima pandemije, a plasman na PI kruna je njihova rada. Tokio je bio sretan za naše olimpijce pa se nadam da ćemo i mi nastaviti taj niz – rekao je Ratko Kovačić, predsjednik hrvatskog Paraolimpijskog saveza.
Dati sve od sebe...
Antonio Franko jedini je paratriatlonac u Hrvatskoj i premda za sebe kaže da je poprilično kasno ušao u taj sport, već godinama niže sjajne rezultate.
– U sportu sam otkad znam za sebe. Sve je krenulo s plivanjem u dobi od pet godina radi rehabilitacije budući da sam od rođenja osoba s invaliditetom, a kasnije sam trenirao i boks. U triatlonu sam u konačnici završio sasvim slučajno. Na nagovor pokojne Milke Milinković u parasport, koji mi je do tada bio potpuna nepoznanica, krenuo sam u dobi od 20 godina. S obzirom na to da sam se u djetinjstvu bavio plivanjem, paraplivanje je bilo logičan izbor. Nakon godine dana plivanja u PK Forca, na prijedlog predsjednika kluba Hrvoja Vlahovića prešao sam u triatlon i tako je sve počelo – kaže Franko.
Koga u vašem životu smatrate najvećom motivacijom? Imate li sportske uzore?
– Najveća su mi motivacija vrhunski sportaši poput Phelpsa, Bolta i Kostelića. Oni su u sportu postigli što nitko prije njih nije i dokaz su da čovjek uz puno truda i rada uistinu može postići sve što želi. U Tokiju će nastupiti deset najboljih paratriatlonaca na svijetu, tako da je konkurencija uistinu jaka, ali bez obzira na to očekujem visok plasman i nadam se medalji. Čak i ako ne uspijem izboriti medalju, neću biti razočaran jer mi je najbitnije odraditi svoju najbolju utrku i dati sve od sebe – zaključio je Franko.