Marin Čilić napravio je sjajan uspjeh na US Openu i drugu godini zaredom, stigao je do polufinala i novog dvoboja protiv Novaka Đokovića - 14. po redu. Ako napokon stigne do te toliko željene prve pobjede protiv najboljeg tenisača svijeta, hrvatski građani ostat će zakinuti za to jer javna televizija ponovno nije otkupila prava prijenosa. Vjerojatno su mislili da naš najbolji tenisač ne može ponoviti uspjeh od prošle godine.
– Prošle godine cijena finalnog meča bila je veća od cijene kompletnog turnira, dok je ove godine ona čak dva i pol puta veća od prošlogodišnje – kazali su na HRT-u, no to im nije neko opravdanje jer da su platili paket cijelog prvenstva, to bi ih stajalo pola milijuna eura, a samo finale je samim time sigurno najmanje dva milijuna eura.
Nisu jer su Marina podcijenili, baš kao i prošle godine. Čovjek bi pomislio da su na toj prošlogodišnjoj epizodi nešto naučili, ali nisu. To nam daje do znanja da ni prošla godina nije bila pogreška već namjera i kalkuliranje – HRT unatoč desecima milijuna kuna mjesečno od pristojbe ne osjeća odgovornost prema građanima.
Stoga, tko god želi pogledati meč, morat će se okrenuti Eurosportu (23.00) i svjedočiti eventualnom ponavljanju Čilićeva uspjeha. To ne bi bilo iznenađenje, prošle godine je pobijedio sa 3:0 Rogera Federera, u polufinalu koje nismo mogli pratiti na HRT-u.
I daleko do toga da je izostavljanje Čilićevih mečeva jedini grijeh HRT-a, ponašaju se grozno i prema drugim sportovima, pa tako prekidaju prijenose finala ako Hrvatska nije osvajač zlatne medalje. Posljednji primjer jest Svjetsko prvenstvo u vaterpolu, koje je osvojila Srbija. No najsvježiji skandalozni primjer HRT-ova nemara za hrvatski sport i one od kojih živi jest osvajanje prve zlatne europske medalje u boksu nakon 42 godine. Filip Hrgović stoji iza tog uspjeha, a do prijenosa su došli samo najsnalažljiviji.
Odavno smo ostali bez NBA lige, nema ni Eurolige ako nema naših klubova, nedavno bez prijenosa najjačih nogometnih liga, Liga prvaka se prati samo srijedom, nema više ni Formule 1 i vaterpolska klupska prvenstva se zanemaruju, a i nema rukometa ako nema PPD Zagreba. Sve to bi pratile stotine tisuća gledatelja i zaista je smiješno kad se spominje financijski dio priče. Svatko iole sposoban bi od tolike gledateljske baze zarađivao, ne bi gubio novac.
Sportska smo nacija, zanimaju nas uspjesi hrvatskih sportaša, želimo ih gledati. Ako HRT nije u stanju to omogućiti, onda se mora napraviti revizija plaćanja pristojbe. Sigurno je da ima mnogo onih koji bi se odrekli javne televizije da imaju mogućnost. Tih 80 kuna može se uložiti u alternative u vidu satelita, kabela ili Interneta. Tad bar dobijemo što plaćamo, sami kontroliramo program i znamo što dobijemo za to.
Jer, ovako nešto uistinu nema smisla...
>> Meč Marina Čilića i Novaka Đokovića bez prijenosa na HRT-u
>> HTV 'poslao ponudu' za prijenos Čilićevog finala
>> Sramota, ponizili su Hrvatsku samo da ne bismo čuli himnu Srbije!
>> Profesor Jović je u pravu, HRT je pokazao potpunu neprofesionalnost
mene više čudi da hrt(čit.srt)ne prenosi meč zbog đokovića...