Trinaesto europsko prvenstvo u rukometu, koje se od 12. do 28. siječnja igra u Zagrebu, Splitu, Poreču i Varaždinu sve je napetije. Kauboje čekaju dvije teške utakmice protiv Norveške i Francuske. Hrvatski rukomet godinama je u samom svjetskom vrhu, a HEP je jedan od sponzora koji je prepoznao vrijednu tradiciju koju Hrvatska ima u rukometu, kao i sposobnost reprezentacije da uvijek bude među najboljima. Iako su te rezultate osvojili napornim radom, dečki imaju i male rituale za prizivanje sreće.
Desno Krilo Zlatko Horvat (33) redovito se upisuje kao strijelac s najviše pogodaka po utakmici. Igrajući za hrvatsku rukometnu reprezentaciju osvojio je srebro 2005. na Mediteranskim igrama u Almeriji, 2008. na Europskom prvenstvu u Norveškoj te 2009. na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj. Broncu s reprezentacijom osvaja 2012. na Europskom prvenstvu u Srbiji i na Olimpijskim igrama u Londonu te 2013.godine na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj kao i 2016. na Europskom prvenstvu u Poljskoj.
Kapetan Domagoj Duvnjak (29) 2013. proglašen je najboljim rukometašem svijeta. Trenutačno igra za njemački Kiel. Domagoj je najplaćeniji igrač svijeta, prvi je probio granicu od milijun eura. Duvnjak je, kao i mnogi sportaši, praznovjeran i o tome otvoreno govori.
– U Estoniji sam cijeli turnir igrao u istim čarapama s tim da sam ih oprao dva puta, ali donijele su sreću i osvojili smo zlato – rekao je Duvnjak koji, doznajemo, i dalje na prvenstvima nosi iste čarape, ali ne otkriva koliko ih puta opere.
Njegovo je srce još u gimnaziji osvojila Lucija Žulj koja ga prati na svim većim prvenstvima. Socijalna radnica svojedobno je rekla kako ju je Domagoj privukao svojom emotivnošću i skromnošću te mnogobrojnim drugim osobinama kakve se kod muškarca rijetko nađu. Zajedno žive u Njemačkoj, a oboje osjećaju nostalgiju za rodnim Đakovom.
I Domagojevi prethodnici na poziciji kapetana hrvatske reprezentacije imali su svoje rituale. Ivano Balić (38) na dan utakmice torbu sa stvarima slagao je točno određenim redoslijedom, počevši od tenisica. Na velikim turnirima i prvenstvima nosio je iste čarape i majicu, a na utakmicama je obavezno imao visoke košarkaške tenisice.
– Ne treba mi apsolutni mir da bih se mogao usredotočiti na igru. Neki zbog toga na dan utakmice isključe mobitel, ali ja nemam taj običaj. Ali zato nosim istu potkošulju do prvog poraza. Tek onda je promijenim – izjavio je Petar Metličić (41) dok je bio kapetan reprezentacije.
– Prije je bio više praznovjeran, no kako postaje zreliji, malo ga je pustilo. Ajme, jedno vrijeme sam prije utakmice morala kuhati uvijek isti ručak: pohanu piletinu i torteline s gorgonzolom. Ne daj Bože to prominit’! Onda je navalio s bolonjezima, mora biti bolonjez i amen. Konačno je s tim praznovjernim ritualima malo smanjio doživljaje. Kad imaš dvoje male djece, dobro da ti je išta skuhano – rekla je Olja koja s Igorom ima kći Niku i sina Petra.
Ako je i silom prilika odustao od uvijek istog ručka na dan utakmice, Igor njeguje još jedan ritual. Prije izvođenja sedmerca voli uzeti loptu. Pogladiti je, lupiti jedanput ili dvaput i tek onda dodati suigraču koji izvodi najstrožu kaznu.
Golman Mirko Alilović (32) karijeru je započeo u Izviđaču iz Ljubuškog, gdje je branio do 2006. kad je otišao u španjolski klub Ademar León, za koji je nastupao do 2010. Nakon toga Mirko odlazi u slovenski RK Celje, koji napušta 2011. kad prelazi u redove mađarskog Veszpréma. Lino Červar vratio ga je u hrvatsku reprezentaciju. Alilović se prije utakmice povuče u mirniji dio svlačionice gdje se pokuša maksimalno pripremiti za istrčavanje na teren. Kaže da jednostavno “isprazni” glavu i krene.
Ivan Čupić (31) od suigrača dobio je nadimak Mali jer je sa 178 centimetra visine najniži igrač u reprezentaciji. Poput Igora Vorija, i Čupić je 10 godina u braku te ima neke obvezne rituale. Tako uvijek mora iz autobusa u kojem se vozi na utakmicu nazvati suprugu Neru s kojom ima četiri kćeri. Autobusi ih najčešće iskrcaju na pomoćni ulaz u hotel, no Ivan radije napravi nekoliko koraka da uđe na glavni ulaz. Osim toga Čupić jako pazi kako obuva tenisice. Vrlo mu je bitno da prvo obuje lijevu, a zatim desnu.
Izbornik Lino Červar (67) zna za rituale sreće svojih igrača, a na pitanje ima li i on neki takav običaj, odgovara da mu to nije potrebno.
– Nisam praznovjeran, prije utakmice zamolim Boga da mi pomogne jer čovjek ne može sve sam. Također, pomaže mi da se sjetim najbližih, no najvažnije je osloniti se na sebe – kaže dvostruki otac i peterostruki djed Lino Červar.
Nadamo se da će kaubojima rituali sreće pomoći u večerašnjoj tekmi s uvijek opasnim Norvežanima.
Sadržaj omogućio: HEP, ponosni sponzor rukometne reprezentacije