Za medalju nam trebaju brži, jači i čvršći igrači poput Halila Jaganjca

Kako će izgledati Hrvatska na sljedećem velikom rukometnom natjecanju, na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i Danskoj 2019. godine? Naravno, prvo se trebamo tamo plasirati, a ždrijeb je u subotu 27. siječnja u zagrebačkoj Areni.

Izbornik, tko god on bio, sigurno više neće računati na Igora Vorija (38 godina), a zbog godina jako su upitni Jakov Gojun (32), Marko Kopljar (32), Ivan Čupić (32), Zlatko Horvat (34) i Željko Musa (32).

Na rubu tridesetih su Igor Karačić, Manuel Štrlek i Domagoj Duvnjak, no njih trojica još će izgurati dva do tri velika natjecanja. Za rukomet kakav se danas igra važno je imati brze i fizički spremne igrače koje u obrani nije tako lako prijeći.

I, naravno, po mogućnosti da imamo igrače koji podjednako dobro igraju napad i obranu tako da izbornik nema potrebu stalno mijenjati i tako remetiti ritam.

Pavlović donosi brzinu

A imamo li takve igrače? Naravno da imamo. Jedan do njih je Halil Jaganjac, dvadesetgodišnjak koji je ove sezone sjajno igrao u skopskom Metalurgu u Ligi prvaka. Njegovi vršnjaci iz kluba, Kuzmanovski i Velkovski već su dobili priliku u makedonskoj reprezentaciji i iskoristili je na najbolji mogući način.

Halil ima jak šut, a u obrani je kao stijena i on je sigurno ogledni primjerak igrača kakav treba novoj hrvatskoj reprezentaciji. Što se tiče brzine, naš adut trebao bi biti 25-godišnji Domagoj Pavlović koji je zbog raznoraznih ozljeda propustio nekoliko velikih rukometnih natjecanja.

Riječ je o igraču koji ima dobar šut, ali i prolaz jedan na jedan. Kažu da igra slično kao Karačić i Cindrić, no Pavlović puno odlučnije napada suparničku obranu, imaju bolju fintu. Igra u obrani također mu je sve bolja. Srednja linija može se osvježiti i Lovrom Jotićem.

Što se tiče desne strane napada, uz Stepančića u konkurenciju trebaju doći Luka Šebetić, Mario Vuglač i Bruno Butorac. Prvi je dugajlija koji iza sebe ima već nekoliko velikih natjecanja, a ovo je propustio zbog ozlijede, a druga dva su niža, ali i puno brža. Svojim stilom podsjećaju na švedskog ljevaka Lagergrena, norveškog Tonnesena i na francuskog Mema.

Najtanji na poziciji vratara

Crtu bi trebao pojačati Kristijan Bećiri, 2,02 metra visoki i 120 kilograma teški pivot Pivovarne Laško. Ima 24 godine i glavna je odlika njegove igre obrana. Ne treba zaboraviti da još imamo dobrih kružnih napadača kao što su Kozina i Brozović, a i Tin Kontrec kroz jednu sezonu sigurno će napredovati.

Što se tiče krila, imamo dva-tri mladića koja su jako, jako dobra. Na lijevoj strani to je Ivan Vida koji trenutačno igra za Dubravu, a na desnoj strani su, uz Mihića, Mandić i Ravlić. Gledajući njihove statistike ove sezone, uočavamo da imaju visok postotak realizacije u svojim klubovima.

Najbolnija točka bit će nam vratari. Pitanje je hoće li na sljedećem SP-u Stevanović i Alilović biti na popisu premda po godinama nisu prestari za vratare. Od mladih dobrih vratara imamo samo Filipa Ivića. No tu su Ivan Pešić i Matej Ašanin. Problem je što svi ti vratari odlično brane u klubovima, a kad dođu u reprezentaciju...