Malo nas je al' nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima!, treštalo je pod raspjevanim i rasplesanim, bajkovitim poljudskim svodovima, slaveći najznačajniju pobjedu Hrvatske još od polufinala Svjetskog prvenstva 2018. godine. Jedna mala, ni četiri-milijunska nacija, srušila je snove naciji od 145 milijuna ljudi i poslala je u rulet dodatnih kvalifikacija.
Bravo za Dalićeve vatrene, naklon im do poda za još jednu demonstraciju sile kada je pritisak bio neizdrživ, a oni su, unatoč tome, Rusiju odradili majstorskim stilom i uvjerljivom izvedbom.
>>> Gol koji nas je odveo direktno u Katar pogledajte OVDJE
Tako se Hrvatska još jednom potvrđuje kao svjetski sportski fenomen, nogometno čudo nad čudima, kao reprezentacija koja je upravo ostvarila plasman na 12. (od 14) velikih natjecanja od svoje samostalnosti, te šesto zaredom od 2012. godine. Od europskih selekcija takvim uspjehom mogu se pohvaliti još samo Portugal, Njemačka, Francuska, Španjolska i Engleska. Ne moćna Belgija, ni trofejne nogometne zemlje Nizozemska, Italija, Danska i Grčka, ni Švedska, Rusija, Švicarska, Ukrajina, Turska...
Istodobno, naš srčani i nepoderivi nogometni djedica, 36-godišnji Luka Modrić, s Hrvatskom je kroz poljudski potop biblijskih razmjera prokrčio put na svoje osmo veliko natjecanje, uz isklesanoga portugalskoga Supermana Cristiana Ronalda (9) jedini aktivni europski nogometaš s toliko turnira. Katarska smotra u pustinji bit će, ostane li Luka zdrav i uzbrdo brz, kapetanov veliki finale karijere, Modrićev krešendo za oproštaj od nacionalnoga dresa.
>>> Veličanstvenu atmosferu na Poljudu pogledajte i poslušajte OVDJE
Plasman na Svjetsko prvenstvo nije samo nagrada za nadljudski trud i požrtvovnost naših reprezentativaca u utakmici godine, nego i priznanje veličanstvenome splitskome ambijentu od trideset tisuća navijača. Na krilima njihovoga zanosa i euforije, zaglušujućega vrištećega i pulsirajućega ozračja koje su pripremili i koje bi trebalo postati tradicija kada igra nacionalno predstavništvo, vatreni su uspjeli i u ovoj iscrpljujuće teškoj misiji.
A sada, novo preslagivanje, planiranje i pripremanje, pa sljedeće zime na obalu Perzijskoga zaljeva po obranu svjetskoga srebra. Inshallah!, rekli bi Arapi, ili – ako Bog da!
Ma mi smo zaista za osmo svjetsko čudo...mala zemlja, velikih mogućnosti...pa mi već sada imamo nadolazeće i u timu ukomponirane, mlade a vrhunske igrače...zaista, do Katara ćemo biti jako moćni, i poduplani na svakoj poziciji...imamo sve...samo ne jedno...Stadion...nema više čekanja...