Uz poprilično ispražnjeni rezervoar energije i noge u kojima više nema snage, Hrvati nisu uspjeli osvojiti svoju treću europsku broncu. Tako je jedna sportska bajka, od osam pobjeda u nizu postignutih iz pepela, završila ipak bez “happy enda”.
U utakmici za treće mjesto Hrvatska je izgubila od Španjolske (92:66), od reprezentacije koja već na četvrtom EP-u uzastopce osvaja medalju, a i aktualni je olimpijski doprvak. Pri tome će ostati kao kuriozitet da je četvrtoplasirani izgubio manje utakmica (3), od brončanog (4), no to nije prvi put. I na ovom natjecanju, koje je trajalo duže od olimpijskih igara, favoriti kao da su se dozirali i kao da su u višu brzinu ubacili tek u četvrtfinalu. Zato smo i imali dojam da se naši bore iz petnih žila, a da Španjolci igraju s lakoćom.
Takav omjer snaga utjecao je i na atmosferu u Stožicama, gdje je bilo 3000 hrvatskih navijača. Očito su cijene ulaznica učinile svoje (ulaznice su stajale od 30 do 150 eura), a jednim dijelom i slika iz polufinala, koji je izgubljen bez pravog otpora.
Uz snažan pritisak na naše vanjske igrače, pogotovo one s loptom, naši su otvorili utakmicu s nekoliko izgubljenih lopti za 2:11 u prve četiri minute. Srećom, Bogdanović je zabio sedam koešva u nizu pa su se naši oporavili. Kada je izbornik Repeša postavio zonsku obranu, Hrvatska se posve oporavila, a koševima Rudeža došla na samo koš zaostatka. Nažalost, s dva prijenosa lopte s jedne na drugu stranu terena, Llull je dvaput ostao sam na trici i oba puta pogodio za novo odvajanje furije (18:25).
Sredinom druge četvrtine Ukić dobro vuče tranzicijske napade, a Bogdanović pogađa dvije trice (svoj 15. koš) za hrvatsko vodstvo (28:27). No, ono je bilo kratkog daha jer Llull ostaje sam i zabija tricu, a potom iz kontre odvodi svoju momčad u stabilnu zonu (28:32). Zapravo, upravo je Llull bio trn u oku naše obrane i upravo je on sa sirenom pogodio tricu (svoj 14. koš) za španjolsko vodstvo od 11 koševa na poluvremenu (36:47).
Kako statistika obično ne laže treba reći da su naši u prvih 20 minuta imali sedam, a Španjolci niti jednu izgubljenu loptu. No, razlog za slabiji pritisak na suparničke braniče možda leži u ovome: nama je suđeno 14, a njima samo sedam prekršaja. S druge strane, naši su pucali samo dva, a Španjolci 15 slobodnih bacanja, a kada vaš suparnik ima takav “kraljevski” status u očima sudaca onda je teško igrati svoju igru. Doduše, ni hrvatski izbornik nije tu ništa poduzeo, nije nekom žustrom reakcijom zaradio tehničku i tako pokušao promijeniti kriterij. Kao da je i on ostao bez energije.
U nastavku utakmice Španjolci su kontrolirali zbivanja na terenu i na koncu, uz vidljivu klasu više, otišli do rutinske pobjede.
- Nemam što reći, sve se vidjelo. No, nakon pobjede nad Ukrajinom, strašno je bitno da su se ljudi vratili košarci i plasman na SP koji nam daje kredit i prostor da se radi bolje i popravi što nije dobro - započeo je Repeša pa nastavio:
- U dvije utakmice ostali smo bez energije, a je li to bilo zbog mentalnog pražnjenja to je za analizu. Jako sam nezadovljan ovom utakmicom, no nastupio je zamor nakon 11 utakmica.
Priznao je izbornik da protiv Španjolaca nismo dovoljno trčali.
- Nije nas iznenmadio Llull nego mi sami sebe, jer ako nemaš trku protiov Španjolske ćeš teško igrati. Zabili su nam više od pola koševa iz polukontre pa im je raslo samopouzdanje, pa su svi pogađali.
Ipak, pred Hrvatskom košarkom je svijetla budućnost.
- Temelji su postavljeni, imamo pred sobom dvije godine bez stresa i kvalifikacija, a Hrvatska stalno mora biti bez kvalifikacija i u borbi za medalju. No, trebat će puno rada - zaključio je Repeša
>> Draper je slab na šilterice, Tomić na tenisice, a Andrić je 'Cervantes'