Došla je na predstavljanju u Zagrebu pružiti podršku bolskom turniru tenisačica na kojem je 2016. igrala polufinale (predala zbog ozljede), iako nije sigurna da će i ove godine nastupiti.
– Iskusila sam kako je igrati doma, pred svojom publikom i to je veliko zadovoljstvo. Što se ove godine tiče, još mi je to sve u magli. Vidjet ću hoću li se vratiti na teren do Roland Garrosa – kazala je 20-godišnja Ana Konjuh, u srpnju prošle godine 20. tenisačica svijeta.
Sara Kolak mi je pomogla
U međuvremenu je pala na 90. poziciju jer od 3. siječnja ove godine ne igra. Problemi s desnim laktom tražili su novu operaciju – treću. Nakon dvije u Zagrebu, na treću je otišla u američku kliniku Mayo u Rochesteru (Minnesota) kod dr. Shawna O’Driscolla, jednoga od najvećih stručnjaka za lakat, koji je operirao i Saru Kolak.
– Čula sam se s njom prije nego sam otišla u Ameriku. Puno mi je pomogla. Nadam se da će biti sve u redu s nama i da ćemo uskoro u nove radne pobjede.
Znači, s laktom je sad sve riješeno?
– Ja se nadam. Ne znam zašto se to događa iako bih i ja to željela znati. Doktor je izvadio to što je trebalo izvaditi, ali mi nije mogao dati objašnjenje zašto mi se to događa. Možda sam se prerano vratila nakon prethodne operacije?
Uglavnom, više vas ne boli?
– Sad je sve u redu. Prije nekoliko tjedana krenula sam s pripremama, radim i fitness. Pokušavam promijeniti neke stvari tako da manje opterećujem lakat.
Kako ide suradnja s vašim novim trenerom Antonijem Veićem?
– Dobro, iako je, kako ja ne igram, on sad u Iranu, ondje ima akademiju. Treniram s Joškom Topićem i zasad je sve u redu. Antonio će doći sljedeći tjedan pa ćemo krenuti u završne pripreme.
Pali ste na WTA listi, zbog neigranja ćete još padati. Hoćete li tražiti zaštićeni renking ili računate na pozivnice?
Neću čekati zaštićeni renking
– Za dobivanje zaštićenog renkinga potrebno je da prođe šest mjeseci od posljednjeg meča (to je bilo 3. siječnja u Brisbaneu – op. a.), to će biti iza Wimbledona tako da mi se ne isplati čekati. Radije ću sama podizati plasman... A što se pozivnica tiče, sumnjam da ću ih dobiti pokraj ostalih zainteresiranih. No, kako se za nastup uzima plasman šest tjedana prije turnira, nadam se da ću se plasirati na ove veće turnire, a poslije ću se sama boriti. Pokušat ću se vratiti na Roland Garrosu iako je zemlja jedna od najzahtjevnijih podloga. Ako ne, pričekat ću svoju travu i Wimbledon.
Imali ste više slobodnog vremena. Čime ste se bavili?
– Pa, i nisam. Nisam sjedila doma, obilazila sam doktore, a sad već radim sedam sati dnevno: fitness, terapija, tenis...
Čujem da ste pročitali autobiografiju Marije Šarapove “Unstoppable: My life so far” (Nezaustavljiva: Moj život do sada). Kako vam se svidjela?
– Dojmila me se ta knjiga, zanimljivo je vidjeti kroz što je sve prošao netko tko je napravio karijeru kakvu većina nas može samo poželjeti. I dobili smo neke insajderske informacije za koje javnost dotad nije znala. Može se puno toga naučiti iz njezina primjera. Možda jednog dana i ja napišem sličnu knjigu.
Od pet naših najboljih tenisačica čak četiri ne igraju?
– Nije lako opstati u profi tenisu, posebno nama ženama. Tenis je najpopularniji ženski sport i svake godine na Tour stižu stotine novih cura. Ali fantastična je stvar da imamo toliko igračica u Top 100, već je to veliki uspjeh. Tu su i ozljede koje svakoga prate, nekoga manje, nekoga više. Iz tjedna u tjedan dajemo sve od sebe da budemo najbolje što možemo. Nadam se da je našim ozljedama došao kraj i da ćemo imati uspjeha i s reprezentacijom.