Od stotinjak ispitanika koji se imalo razumiju u rukomet, njih 80 bi bez razmišljanja prognoziralo da će u polufinalu EP-a igrati Francuska, Španjolska, Danska i Hrvatska. To su četiri reprezentacije koje stalno igraju završnice na velikim rukometnim natjecanjima, stalno osvajaju medalje i tek su rijetke reprezentacije koje se povremeno umiješaju, poput Švedske ili Islanda, među tu veliku četvorku svjetskog rukometa.
I premda je Francuska od 2003. osvojila šest zlata (mi dva), Hrvatska je najveća konstanta jer od 15 natjecanja u 13 je ušla u polufinale. A zanimljivo je da su samo jednom dosad te četiri reprezentacije igrale u polufinalu: na EP-u 2006. Na ostalim se natjecanjima ušuljao neki ‘uljez’...
Hrvatska od te četiri reprezentacije ima najslabiju ligu, najmanji proračun Saveza... Danski rukometni savez ima budžet od desetak milijuna eura. Nešto manji ima francuski i španjolski savez. Hrvatska? Niti dva milijuna eura. Sponzori Saveza su rijetki. Od državnih tvrtki to je HEP, ostalih nema ni blizu, A gdje je rukometni dom?
Francuska je liga po kvaliteti i platnoj moći druga, odmah iza njemačke. Španjolska liga godinama je bila broj dva, no zbog financijske krize sada su pali. Rukomet je u Danskoj sport broj jedan. Muški i ženski podjednako. Svako manje mjesto ima veliku dvoranu, prvoligaša, pune tribine...
Hrvatska od svega toga ima talentirane igrače i veliko srce. U deset posljednjih godina izbacili smo potpuno novu generaciju igrača, a još barem deset novih igrača čeka priliku. I zato ćemo još dugo godina biti članovi velike četvorke.
Ovaj tekst je besmislica. Zakaj nema niti jednog poštenog teksta o tome koja je najvjerojatnija taktika Danaca (+ publika i suci) i koji je naš odgovor, ili koja je naša taktika nakon, nadamo se, uspješnog odgovora na njihovu. Mislim, ne znam niš o rukometu, ali valjda netko od ovih novinara nekaj zna. A ak ne zna, nek se drži onoga kaj zna. Ovo je nevažno.