Danas je jasno da je Mateo Pavlović (26) sazrio kao igrač. Jasno je to u njegovu nastupu i načinu kako razmišlja o nogometu. Iza njega je solidna sezona u francuskom prvoligašu Angersu. Upisao je 16 nastupa za novi klub. Cilj je bio ostanak u elitnom razredu. I ispunjen je jer je Angers na kraju završio na 12. mjestu.
– Lijepo mi je, uživam u Francuskoj. Njemačka je drugačija liga od Francuske. Ovdje je najvažnije da se ne primi pogodak. Liga je zahtjevnija nego u Njemačkoj gdje se uglavnom juri gore-dolje – počeo je Mateo.
Pomogao je i Karambeu
Po čemu će pamtiti premijernu sezonu u Francuskoj?
– Svakako po tome što sam zaigrao i kao špica. Odigrao sam tri utakmice na toj poziciji. Zabio pogodak i dvaput asistirao. Nije loš učinak. Po tome sam možda i jedan od boljih napadača u ligi (smijeh). Protiv St. Etiennea sam zabio u gostima, a imao sam i još jednu sjajnu priliku za drugi. Asistirao sam protiv Metza i Guingampa. Ušao sam s klupe desetak minuta protiv Guingampa i odmah asistirao. Da nije bilo ozljede sigurno bih igrao i više. No, zadovoljan sam. Momčad je igrala i finale kupa protiv PSG-a. Izgubili smo 0:1, nesretno nakon autogola u 91. minuti. Moglo je i drugačije završiti i onda bismo sada igrali Europsku ligu.
Kako ćemo ga sada tretirati, kao stopera ili napadača?
– Po potrebi. Spletom okolnosti sam morao u špicu. Kao klinac sam igrao napadača, tako da mi to nije bilo potpuno strano. No, bilo je neobično zaigrati u napadu na toj razini.
Kada bi morao izdvojiti jedan od najvažnijih zahtjeva francuske lige, to bi bio...?
– Fizička pripremljenost, svakako... Ima dosta igrača u mojoj momčadi koji tehnički nisu na razini. No, idu ‘kao avioni’. Samo zbog toga igraju. Nema prostora za ‘švercanje’.
Pavloviću taj standard i odgovara.
– Volim i tehnički dotjeran nogomet. No, teško je sve te elemente dotjerati i izbalansirati da bi igrao na vrhunskoj razini.
Kako mu uživo izgledaju najbolje francuske momčadi?
– Igrao sam protiv Monaca, Lyona i PSG-a. Poseban je osjećaj zaigrati na Parku prinčeva protiv PSG-a i igrača takve klase. Čuvao sam Cavanija. Reagira poput kobre u šesnaestercu. To su momčadi koje u tehničkom smislu čine razliku i zato pobjeđuju. Kazne ti svaku pogrešku. Lyonovi igrači su malo bahati i prgavi. Ali strašno mi se svidio Alexandre Lacazette. Monaco je igrao najbolji nogomet.
Cijela Europa divi se Mbappeu.
– Iako u početku nije bio u prvom planu, eksplodirao je tijekom sezone. Nisam igrao protiv njega, ali sam ga gledao uživo. Brz je kao strijela, nezgodan za čuvanje... Ima duge noge i lagano ide. Bit će svjetska klasa, to je jasno...
Osim velikana, izdvojio bi još...?
– Nica je odigrala dobru sezonu. Sjajno ih je posložio trener Lucien Favre i izborili su kvalifikacije za Ligu prvaka. Rudi Garcia je sjajan posao napravio s Marseilleom. Prvi dio sezone bili su katastrofalni, na kraju su završili na petom mjestu.
A kakav je Angers?
– Mi smo zlatna sredina. Momčad je izbalansirana. Trener Stephane Moulin inzistira na tome da ne primimo pogodak. Kada idemo na teška gostovanja uvijek traži da nas ne razbiju. Doma igramo čvrsto, polažemo nade u prekide... Po nekim smo karakteristikama kao engleske momčadi.
U Francuskoj je u kontaktu s našim dečkima, Ivanom Santinijem i Danijelom Subašićem.
– Suba je posebna razina. Čudesna sezona. Nema tu posebne priče. Čovjek je institucija u Monacu. Santini je najbolji igrač Caena i zbog njega su osigurali ostanak. Nakon utakmica bi malo popričali o životu, nogometu...
U prvoj sezoni također se potrudio sakupiti i dresove nekih igrača.
– Ne uzimam nakon svake utakmice. No, imam dresove Thiaga Silve, Cavanija, Falcaa, Lyonova kapetana Gonalonsa...
Angers je 280 kilometara udaljen od Pariza. Kad god ima slobodan dan, Mateo odjuri u francusku prijestolnicu...
– Već sada mogu i voziti po Parizu. Odem sa suigračima na ručak, u šetnju, šoping...
Na zadnjem izletu popio je kavicu s Christianom Karembeuom. S igračem koji je sve osvojio karijeri, sigurno ima o čemu pričati.
– Dao mi je i neke savjete. Dosta smo pričali o nogometu. Sugerirao mi je da prije svake utakmice pogledam protivničkog napadača. Kako se kreće, koja mu je jača strana, kako prima loptu... On je ikona, igrao je u velikim klubovima.
Savjete daje i otac Luka, trenutačno šef omladinske škole moldavskog Sheriffa.
Otac daje savjete
– Otac je stalno prisutan u karijeri. On će uvijek dati najbolji savjet, najbolje me poznaje i zna moje prednosti i mane...
Na čemu Mateo sada najviše radi?
– Svaka utakmica je važna. Imam svoje rituale. Kod nas je uvijek bilo ‘Morate pobijediti ovu utakmicu’ ili ‘Ovo nam je biti ili ne biti’. Toga u Francuskoj nema. Ako igraš loše i ispadaš iz lige, nema panike. Jer, sve se u ozbiljnim sredinama doživljava kao dugoročan proces. Normalno da ima pritiska, ali barem meni je to drugačije.
Što mu je bila premisa kada je spoznao da će, nakon traženja u Bundesligi, zaigrati u Francuskoj?
– Nije bilo straha. Znao sam da moram krenuti od nule, u novu karijeru. Pogodio sam.
Tako misle i njegovi poslodavci koji su mu ponudili novi trogodišnji ugovor.
– Uživam u nogometu. Stil mi igre odgovara. Mentalno sam jak. Znam kuda idem. Do daljnjega ostajem u Angeru, ali nikad ne znaš.
Prati i HNL.
– Rijeka je igrala najbolji nogomet. Dinamo nije bio s onih razina kada sam ja igrao HNL. Dobro je da je prekinuta dominacija. Žao mi je mog Zagreba koji jedini tone, a ostali se dižu...
Kaže da je u ovom trenutku nerealno očekivati da uđe u reprezentativni kadar.
– Daleko sam od toga. Nemam tu što posebno pričati dok ne igram standardno u Francuskoj. Ali ako se uspijem nametnuti, dođem do većeg kluba... A tko ne bi igrao za reprezentaciju!? – zaključio je.