U francuskim brdima, u Saint-Etienneu, Hrvatska će u susretu s Češkom (petak, 18 sati) tražiti put u drugi krug EP-a. Oblaci iza kojih su povremeno stidljivo provirivale sunčane zrake dočekali su nas u gradu na 500 metara nadmorske visine, koji je u Hrvatskoj poznat po istoimenom nogometnom klubu.
Sve drugo u Saint-Etienneu je za zaborav. Uostalom, to je jedan od rijetkih gradova u Francuskoj kojem se iz godine u godinu smanjuje broj stanovnika. Možda ćemo zauvijek pamtiti tek brojne jednosmjerne ulice.
– Nemojte se nervirati, i mi svakodnevno lutamo – kazao nam je simpatični Joel dok nas je navodio na pravi smjer da se automobilom izvučemo iz centra grada.
Tužna hajdučka sjećanja
Ali, za hrvatske navijače nije bilo zapreka. Saint-Etienne je premali za sve one u kockastom koji su ga polako, ali sigurno zauzimali. Kao što je to bilo i u Parizu, i uoči dvoboja Hrvatska – Češka u Saint-Etienneu dogodila se navijačka ljubav. Naši i češki navijači dan prije dvoboja u Saint-Etienneu zajedno su pjevali navijačke pjesme...
Taj grad, koji je jednostavno bez neke posebnosti, najviše je ostao u sjećanju Hajdukovim navijačima. Davne 1974. godine Hajduk je tu igrao jednu od svojih povijesnih utakmica u europskim kupovima i nije otišao dalje.
– Bilo je to drugo kolo Kupa prvaka, u Splitu smo pobijedili s 4:1 i očekivali smo siguran prolaz – sjeća se Dražen Mužinić, proslavljeni Hajdukov igrač iz zlatne generacije koju je vodio Tomislav Ivić.
Splićani su tada bili ime u Europi i uzvrat je trebao biti puka formalnost.
– I bio je, sve do zadnjih pola sata susreta. Rizah Mešković obranio je sve što je trebao obraniti. Gubili smo 0:1, no Mićun Jovanić je pola sata prije kraja utakmice izjednačio na 1:1. Sve je išlo svojim tijekom, Francuzima je nestajalo snage. A onda je nestalo struje, prekid je trajao gotovo pola sata. Iz svlačionice su potom izašle divlje zvijeri, a ne umorni igrači St. Etiennea.
Jake sigurnosne mjere
Jednom mi je u Nici njihov tadašnji vratar Ivan Ćurković priznao da su uzeli neki doping – raspričao se Mužinić o toj nevjerojatnoj utakmici u kojoj je Hajduk na kraju, u produžetku, pobijeđen s 5:1.
– To mi je bio i ostao najtužniji dan u karijeri – kaže Mužinić.
Nikada poslije nije otišao u Saint-Etienne...
– Ma ne bih išao ni da sam morao. Grad nije nešto posebno, a sjećanja su mi tužna – kaže Mužinić.
Nije mislio otići ni na Euro, toliko ne voli taj Saint-Etienne. Ali, naših navijača u njemu je koliko hoćete. Grlili su se i ljubili s češkim navijačima, a sve to ispred stroge francuske policije s dugim cijevima.
– Iz Hrvatske ste? Dokumente molim – ljubazno će policajka, a njezini kolege nas mjerkaju, provjeravaju podatke.
Oko ne baš reprezentativnog hotela u kojem je smještena hrvatska reprezentacija također su brojne policijske snage. Ne može se ni mrav provući. Više smo policije vidjeli u nekoliko sati u Saint-Etienneu, u kojem živi 175 tisuća stanovnika, nego tijekom nekoliko dana u višemilijunskom Parizu. Valjda i zbog prijetnji navijača...
Svaka čast! Češki igrači pokazuju pravo sportsko lice,ujedno su i prijatelji hrvata i Hrvatske države.