U medijskom prostoru NBA lige ovih se slavljeničkih dana Lakersa jako puno piše o Kingu Jamesu, pa i o tome je li možda već i dostigao veličinu “Njegova Veličanstva” Michaela Jordana, a nedovoljno se govori o čovjeku koji je orkestrirao uspješan juriš na 17. naslov NBA prvaka ovog slavnog kluba.
Zaslužio je uspjeh
A riječ je o treneru Franku Vogelu (47), stručnjaku koji prošlo ljeto nije bio prvi izbor Lakersa pa čak ni njihova igračkog šefa LeBrona Jamesa. Štoviše, prije nego s Vogelom, čelnici kluba razgovarali su s dvojicom drugih kandidata, ali su se ipak odlučili za bivšeg trenera Indiane i Orlanda.
A u tim momčadima Vogel je bio šef i jednom hrvatskom košarkašu, a bio je to Damjan Rudež (34), s kojim smo i porazgovarali o najnovijem trenerskom prvaku NBA lige.
– Baš mi je jako drago radi njega jer je sjajan i trener i čovjek. Nitko to nije zaslužio koliko i on. Bio je osporavan od prvog trenutka kada je sjeo na klupu Lakersa, pričalo se da drugi to radno mjesto više zaslužuju od njega, no on ih je svojom stručnošću i sa svojim trenerskim timom demantirao. Skidam mu kapu.
Kakva su Rudežova osobna iskustva s ovim, od sada, trofejnim trenerom?
– S njim sam imao poseban odnos i on je zaslužan za moju NBA karijeru. U Indiani sam kod njega imao svoju ulogu, a nakon što me angažirao u Orlandu okolnosti su bile nešto drugačije. Ondje je na mojoj poziciji bilo više igrača pa mi je objasnio da neću imati minutažu kao u Indiani, da neću biti u redovnoj rotaciji, no i na tome sam mu zahvalan.
Kakav je Vogel tip trenera?
– On je naprosto drugačiji tip čovjeka od standardnih trenera. Neobično je veseo i optimističan. Treneri obično viču na igrače, temperamentni su, no on je smiren, racionalan i nasmiješen. Odličan je komunikator i jako mi je drago da je dokazao da se do krova svijeta u svojoj struci može i s osmijehom na licu. Pamtim da je čak i nakon najtežih poraza nalazio načina biti pozitivan. Znalo nam se dogoditi i po šest, sedam poraza zaredom, no on bi i dalje zračio optimizmom. Uvijek bi nalazio načina da pokrene neku dobru priču. Zapravo, on je nepopravljivi optimist kojem nikad nije bilo teško pohvaliti igrača i za najmanji doprinos.
NBA analitičari mu priznaju da se tijekom doigravanja sjajno prilagođavao na taktičke zamisli suparnika.
– Posljednja prilagodba bila je da je ostavio teškog centra Howarda na klupi, a u petorku stavio braniča Carusa što će reći da je pokretljivog Anthonyja Davisa imao stalno na petici. Prilagodio se i na zonu Miamija, zapravo tijekom cijelog doigravanja pokazao je taktičku raznovrsnost i obrambenu fleksibilnost kao protiv Houstona koji je igrao izolacijsku košarku s pet vanjskih igrača.
Koliko je Vogelu bilo zahtjevno usmjeravati LeBrona Jamesa i njegovu ogromnu ambiciju da i s Lakersima, koji su ga zbog toga i doveli, osvoji naslov?
– Frank je našao dobar način da vodi superstara koji voli biti treniran, ali i želi biti uključen u sve važne odluke. Preuzeo je Lakerse potpuno pripremljen, s jasnom vizijom kako Lakersi trebaju igrati. Da nije bilo toga, možda ni suradnja s LeBronom ne bi bila tako dobra.
Poznato je da se NBA stil vođenja momčadi razlikuje od europskog.
– NBA treneri fleksibilniji su na više načina. NBA je liga igrača, oni vode glavnu riječ, a trenerovo je da ih drži što spremnijim i što sretnijim. Bez sretnih igrača ne možeš zadržati svoj posao. Trener u Europi više inzistiraju na taktičkoj disciplini, zbog stila košarke koji se tu igra. Osim toga, tu su i veće tenzije nakon poraza nego u NBA ligi gdje se nakon nekoliko poraza ne dobiva otkaz, a njihovim europskim kolegama puno je češće glava na panju.
Sad mu je brat trener
Nadamo se da to neće biti slučaj s Damjanovim aktualnim trenerom u nizozemskom prvoligašu Donaru.
– Prve tri utakmice smo dobili, zasad ide sve po planu.
A Damjanu je u Nizozemskoj trener vlastiti brat Ivan.
– Moj brat je kvalitetan trener koji sve ovo jako dobro vodi, a meni se nije bilo teško prilagoditi na njegove metode rada i stil igre jer sam više-manje znao što mogu očekivati. Ivan me tretira kao i svakog drugog igrača, nemam nikakvih beneficija, ni blizu, a tako i treba biti – zaključio je Damjan.
simpatičan dečko ali... kako je on završio u NBA ... nikada mi neće biti jasno