Ispalo je slučajno, ali termin za razgovor s novom Osijekovom devetkom i najskupljim pojačanjem u povijesti kluba Antoniom Manceom dobili smo baš na njegov 24. rođendan (7. kolovoza). Najbolja rođendanska čestitka jest da mu uz puno sreće i zdravlja, poželimo i puno golova. Uostalom upravo zbog potonjeg čelnici Osijeka za napadača rođenog u Rijeci isplatili su rekordnu odštetu otkako je kluba i učinili ga prvim igračem od milijun eura. Mance je, naime, postao “lega” nakon što je slovačkom Trenčinu isplaćeno 1,3 milijuna eura odštete.
– To je i opterećenje i motiv. Navijači očekuju da ću svaku utakmicu zabiti, a nije to tako lako. No to mi je i motiv da opravdam ulaganje u mene – veli Mance koji je dio klupske povijesti postao i prije nego što je odigrao prvu utakmicu.
Osijek je u borbi za potpis 189 centimetara visokog napadača imao impresivnu konkurenciju. Klupski čelnici nisu propustili pohvaliti se da su u “utakmici” za Mancea pobijedili Parmu, Cardiff, Feyenoord…
– Presudila je želja za igrom, nisam želio da mi se ponovi epizoda iz Nantesa. Da sam otišao drugamo, ne bih došao kao zvučno pojačanje već kao alternativa i bio bih na klupi. A s klupe ne možeš igrački napredovati. Zato sam se i odlučio za Osijek. Uostalom, vidio sam koliko me ljudi iz kluba žele i to mi je bio dovoljan znak. Meni je u Osijeku odlično, iako sam dečko s mora pa mi more malo nedostaje. Grad je lijep, i stadion mi se sviđa, u klubu je dobra atmosfera, momčad je odlična, a i napokon govorim hrvatski jezik u svlačionici.
Zamalo se ostavio nogometa
Zadužio je devetku, broj koji nije nosio posljednjih pet sezona još otkako je u dresu Istre odigrao jedinih pet utakmica u Prvoj HNL prije dolaska u Osijek.
– U karijeri sam nosio “cirkus” brojeve 95, 77... Kada sam potpisao, ponudili su mi devetku i prihvatio sam iako za mene broj nema neku ulogu.
U Osijeku je našao i savršenog partnera u napadu, prozvali su ih tandemom M&M. Mnogi nisu bili sigurni koliko su Mance i Mirko Marić kompatibilni, ali početak sezone nagovijestio je da će biti pakleni napadački dvojac.
Mance je igrač zanimljivog nogometnog puta. Počeo je u Rijeci, iz čijeg je omladinskog pogona rano otišao.
– Nisam dobivao dovoljno prilika da igram koliko sam htio. U tom mi je trenutku bilo bitno da igram, a ne da sjedim na klupi. Ne želim ni o kome loše govoriti, ali ja sam morao pronaći sredinu u kojoj ću biti zadovoljan.
To je bio početak globtroterskog puta mladog napadača. Uslijedio je Pomorac iz Kostrene, potom Istra, ali i kratko iskustvo u madridskom Realu koji, zanimljivo, ne doživljava vrijednim spomena u svojoj nogometnoj biografiji.
– Došao sam u Istru kao junior, zabio 7-8 golova odmah na početku juniorske lige, nekoliko puta proglašavan sam igračem kola i dobio sam poziv za probu u Realu, na kojoj sam proveo desetak dana. Bilo je to lijepo iskustvo iako, iskreno, nisam imao velikih očekivanja.
Nakon što u dresu Istre nije dobio pravu šansu u seniorskoj konkurenciji, uslijedila je nova selidba. Potpisao je za ukrajinski Karpaty, oduševio na pripremama, no kako zbog suspenzije kluba nije mogao biti registriran, sreću je potražio u slovenskim Domžalama. Poslije sezone i pol u transferu vrijednom 300.000 eura prelazi u slovački Trenčin, u kojem je doživio potpunu afirmaciju. U prosjeku je bio strijelac gotovo na svakoj drugoj utakmici (34 gola u 71 nastupu), prošlog je ljeta slavni Feyenoord zavio u crno zabivši im četiri od pet golova svoje momčadi u dvomeču kvalifikacija za Europsku ligu. Nakon polusezone u kojoj je za Trenčin zabio čak 18 pogodaka u svim natjecanjima, uslijedio je odlazak na posudbu u Nantes kod Vahida Halilhodžića.
U Nantesu kod Halilhodžića
Odigrao je ukupno šest utakmica, pet u Ligue 1 i jedan u Kupu Francuske.
– Doveden sam kao alternativa prvom napadaču, čekao sam šansu s klupe i mislim da sam svoje minute dobro odradio s obzirom na to koliko sam ih dobivao. U kupu sam počeo utakmicu, zabio gol i upravo kada sam u prvenstvu trebao početi kao starter, dogodio mi se peh i ozljeda. Dok sam se vratio, prošlo je mjesec dana i sezona je već završila.
Trebalo je izdržati te silne uspone i padove, no zato Mance danas može reći da je za sve što je napravio u karijeri sam zaslužan.
– Nije mi bilo lako kao nekima koji krenu u Osijeku, Dinamu ili Rijeci i gura ih se do prve momčadi. Ja nisam imao takav vjetar u leđa, uvijek sam išao sam i borio se. A imao sam svakakvih razdoblja, jedno vrijeme pola godine bio sam bez kluba i ozbiljno razmišljao da se ostavim nogometa. Upisao sam fakultet jer sam razmišljao kako puno talentiranih igrača ne dobije pravu priliku, a nečim se u životu moram baviti. Na kraju mi se ipak otvorilo.
Osijek je nakon nesretnog ispadanja iz Europe potpuno koncentriran na Prvu HNL. Mogu li se bijelo-plavi “potući” s konkurencijom za drugo mjesto i kvalifikacije u Ligi prvaka idućeg ljeta?
– Uz Dinamo, najveći su nam konkurenti Rijeka i Hajduk i sigurno će biti borba do posljednjeg kola, ali zašto ne! Ja vjerujem da ova momčad to može – zaključio je Mance.