Navijačka Patrola do gola koja prati hrvatsku reprezentaciju u Rusiji ne posustaje unatoč nekim teškoćama koje se povremeno pojave na njezinu putu!
Ništa ne može slomiti pozitivan duh i dobro raspoloženje hrvatskih navijača koji redaju stotine kilometara samo s jednim ciljem – da budu vjetar u leđa našoj momčadi kad je najpotrebnije. O. K., i da se pri tome dobro zabave.
Čarobna kalinjingradska večer na stadionu nalik na kruzer pretvorila se u jednako tako čarobnu noć prožetu slavljem i navijačkom pjesmom. Nigerija je apsolvirana bez problema i bio je red to dostojno proslaviti. A slavlje je počelo već na tribinama.
– Daj nas slikaj s ovim komadom – naredili su mi Goran i Boris, legendarni vozači koji u mnogome ovih dana dijele sudbinu naših navijača, dok su spremno pozirali s atraktivnom ruskom plavušom Elenom u hrvatskom dresu.
Ona je izazovnim plesom itekako privlačila poglede i podizala atmosferu tijekom utakmice.
– I da si objavio u Večernjaku, kad vide ovu fotku, bum glavni u mojoj Stubičkoj Slatini – ushićen je bio Goran.
Po izlasku sa stadiona članovi Patrole zapjevali su i poznati hit ''Neopisivo'', a pridružili su im se i mnogi drugi navijači.
Pjesma se nastavila i u autobusu koji nas je prevozio prema središtu grada. U njemu je bilo i nekoliko potištenih Nigerijaca koje su Hrvati odlučili oraspoložiti pjesmom pa su prilagodili hit Tutti Fruttija – ''Dalmacijo''.
– Nigerijoooo, moja ružo procvala, Nigerijoooo sva od zlata i bisera... – orilo se u busu.
I dok Nigerijcima nije bilo jasno što se točno događa, jedan stariji Rus s oduševljenjem je pratio ''nastup'' navijača.
Kad im je naš vođa puta Dario objasnio da je pjesma posvećena njima, Nigerijci su uzvratili također svojom pjesmom...
Vrativši se na središnji trg u Kalinjingradu, zatekli smo mnogo Hrvata iz svih krajeva svijeta. Sve je vrvjelo dresovima s crveno-bijelim kvadratićima.
Neopisiva gužva bila je na svakom koraku, u kafićima, restoranima... a domaćini Rusi srdačno su pozdravljali naše navijače, čestitali im, grlili ih i tražili za fotografiranje.
A gotovo nemoguće je opisati reakcije prolaznika kad su naši dečki iz kombija za zagrijavanje pustili rock preradu ruske himne.
Prvo nevjerica i šok, a potom, kad bi shvatili kako je riječ o himni, Rusi su prilazili, tražili selfije, uzvikivali ''Horvatija'' i poželjeli sreću našoj reprezentaciji.
Općenito domaćini SP-a jako su srdačni prema strancima i za njih je mundijal velik događaj.
– Zaista uživamo ovih dana. Super je to što je toliko stranaca stiglo u Kalinjingrad – prenijeli su nam svoje oduševljenje mladi Aleksej i Ana.
– Kako se zoveš? – upitao me Aleksej.
– Ivan – odvratih mu.
– Ivan? Pa ti si Vanja, Vanjuška! – uzviknuo je i otkrio kako je život u Rusiji težak te da planira preseliti se u Berlin.
– Prosječna plaća ovdje je oko 300 dolara, što je premalo za normalan život – kazao je.
Dok smo razgovarali, iz kafića je dopirala pjesma hrvatskih navijača, a potom i uzvici ''Hrvatska, Hrvatska''. Ubrzo se orilo i ''Rusija, Rusija''.
Vijorile su se hrvatske i ruske zastave, a domaći i naši navijači zajedno su feštali. Tekli su potoci alkohola, a kad je tome tako, neizbježni su i incidenti.
Nije dugo trebalo da dođe do tučnjave u kojoj su ovog puta sudjelovali samo pijani Rusi. Odmah su stigli i specijalci te priveli izgrednike.
Inače, na Trgu pobjede bilo je mnogo policajaca i vidi se da Rusi ulažu dosta truda kako ne bi došlo do većih incidenata. A moj dojam jest kako u napetim situacijama čak malo i gledaju kroz prste našim navijačima.
Taj dojam stekao sam vidjevši okršaj jednog krupnog Hrvata koji je nosio dres s natpisom Petrić na leđima te nešto mlađeg Rusa.
Baš težak udarac u glavu primio je Rus pa su ga njegovi prijatelji morali pridržavati da ostane na nogama. Policija je ponovno brzo reagirala, ali odvela je samo Rusa.
A malo je nedostajalo da i Sale, član naše ekipe, zapadne u nevolju. Jedan omaleni Rus u kojem je bilo o-ho-ho promila alkohola, a možda i nečeg drugog, iz samo njemu znanih razloga nasrnuo je na njega. Sale je za glavu viši, no nije reagirao već je uspio smiriti napetu situaciju.
Noć se gotovo spojila s danom, no za nas nije bilo stajanja. Nakon kratkog sna krenuli smo dalje, za Nižnji, gdje nas čeka spektakl s Argentinom.
Ostavili smo iza sebe Kalinjingrad koji će naši navijači zauvijek pamtiti po dobrom, a put nas je preko Litve odveo do Bjelorusije. Točnije granice s tom zemljom koja zbog strogog režima predsjednika Aleksandra Lukašenka provodi opsežne provjere na granicama.
Stoga smo na ulazak čekali čak tri sata. Prešavši granicu u jedan sat u noći zaustavili smo se kako bismo nešto pojeli i popili, no odmah nas je zaskočila patrola kako bi provjerila vinjetu. Potom su vozači izgubili još sat vremena na ispunjavanje formulara.
I nakon svih tih traumatičnih trenutaka na granici, a prije ulaska u Minsk, još jednom smo se zaustavili. Ponovno je krenula pjesma, redale su se hrvatske navijačke, ali i ona koja je postala hit ove skupine...
– Nigerijooo moja ružo procvala...
A bjeloruski vozači pozdravljali su i trubili veselim navijačima. Put ih vodi u Moskvu, avantura se nastavlja...
Dobar članak, šteta što i to malo dobrih članaka na večernjaku redovito zagađuju trolavi bolesnici iz SDP-a ili Srbije. Nije mi jasno koja je to potreba jugo-ljevičarskih trolova (u ovom slučaju Gringo i trpimir53) da zagađuju svaki članak koji imaima veze sa Hrvatima koji pokazuju otvoreno svoju ljubav prema Hrvatskoj? Koji ste vi jugosi ljevičarski luzeri, jadnici i usamljenici, ne možete se pomiriti da većina Hrvata u domovini i dijaspori voli Hrvatsku. Ne možete podnijeti hrvatsko zajedništvo, vi ljevičarski trolovi ste zlo!