Kalinjingrad, Minsk, Moskva pa Nižnji Novgorod... Tri tisuće prijeđenih kilometara je iza navijačke 'Patrole do gola' čija ekspedicija sigurno brodi prema posljednjoj zacrtanoj stanici - Rostovu na Donu.
Nakon burne noći u Moskvi koja je bila opijena slavljem domaćih navijača zbog trijumfa nad Egiptom, Patrola je dobila novog člana. Pred moskovskom zračnom lukom Sheremetyevo pokupili su Indijca Mangala Nagapattinama Srirama (30) o čijem ćete strastvenom navijanju za Hrvatsku više moći pročitati narednih dana. Dakle, ovaj hrvatski korpus dobio je i internacionalnu notu, a jedno je sigurno - sve njih povezuje isto, srce vatreno!
Put nas je odveo iz Moskve za Nižnji, a što smo više išli prema istoku temperatura je padala pa nas je u gradu koji je do 1990. nosio ime po slavnom ruskom pjesniku Maksimu Gorkom, dočekao neugodan hladan vjetar.
Smjestili smo se u resort-hotelu Chayki, pedesetak kilometara udaljenom od Nižnjeg, u kojem je, kako smo kasnije doznali, odsjeo i Jakov Kitarović, suprug hrvatske predsjednice Kolinde.
Stigli smo nešto iza ponoći i naravno da hladnoća nije mogla zaustaviti navijačku ekipu da se zaputi u središte Nižnjeg te 'odradi' zagrijavanje za spektakl s Argentinom narednog dana.
Noćni klubovi bili su ispunjeni Hrvatima i Argentincima, a Južnoamerikanci su uživali uz svoje ritmove mnogo više nego što će to biti slučaj samo 24 sata kasnije. Naši su pak padali u ekstazu na poznate hitove Zaprešić boysa, Thompsona...
Vladala je pozitivna atmosfera među svima, zajedno su se zabavljali, a neki Rusi častili su Hrvate pićem. Jer ona naša pobjeda (3:2) na Wembleyju vrijedna njihova odlaska na Euro 2008. se ne zaboravlja!
Fešta je nastavljena i na dan okršaja s gaučima pa su tisuće Hrvata ispunile dugačku Vaneyevovu ulicu u Sovjetskoj četvrti. Odjekivala je pjesma naših drukera, naravno i mnogobrojnih Argentinaca, okupljene su zabavljali razni bendovi i izvođači, a trgovci suvenirima imali su pune ruke posla. Susreli smo i preprodavače ulaznica koji su ih cijenili 400 ili 500 dolara.
Po odlasku na stadion u busevima koji su prevozili navijače, počela su nadglasavanja Hrvata i Argentinaca. A ona čista pozitivna atmosfera počela se pretvarati u sitnu nervozu, ponajprije gauča, koji su bili svjesni da im gori pod petama. Njihova momčad nije imala pravo na pogrešan korak pa kad su stvari krenule loše po njih, tijekom utakmice počeli su ispoljavati veliku nervozu.
Bilo je tu svega, od uvreda, do pokazivanja srednjeg prsta, prijetnji i poziva na fizički obračun. Teško su se nosili s činjenicom da su Messi i društvo pregaženi, u mnogima je provrela vruća južnoamerička krv.
Stoga je i jedan član Patrole dobio udarac u leđa po izlasku iz busa nakon utakmice. Iz čistog mira! Vrata su se zatvorila, a lik s gipsom na lijevoj ruci gurao je glavu kroz prozorčić i kipteći od bijesa dobacivao razne psovke.
No, da se još malo vratimo na ono važnije i naglasimo kako su Hrvati znali na pravi način uživati u veličanstvenu trijumfu Dalićevih izabranika. Slavlje se sa stadiona preselilo u već spomenutu Vaneyevovu ulicu, a među razgaljenim Hrvatima bio je i proslavljeni rukometaš Nikša Kaleb.
- I sretan sam i žalostan. Zašto? Pa nemam kartu za finale... A proći ćemo i Island da Argentincima još utrljamo soli na ranu - dobro je bio raspoložen Kaleb u društvu prijatelja.
Očajni Argentinci nakon bolnog poraza prilazili su Hrvatima i nudili im ulaznice za četvrtfinale i polufinale. Mnogi su izgubili nadu da će njihovi dotadašnji junaci izboriti drugi krug.
Feštalo se u Nižnjem dugo, dugo nakon svanuća. Naprosto i zbog toga što u ovom dijelu svijeta u ovo doba godine sunce izlazi već oko tri sata. A kad pogled uperite prema ušću Volge i Oke prema novom stadionu ispred kojeg je i katedrala Alexandra Nevskog sve to ostavlja čaroban dojam. Čaroban poput te večeri, jedne od najljepših u povijesti našeg nogometa...
Put nas sada vodi prema jugu, prema Rostovu. Prijeći ćemo novih 1300 kilometara. Pitam se, hoće li nas i tamo pratiti ta čarolija koja podsjeća na ljeto 1998.? No, je li važno - Hrvatska je već među šesnaest najboljih!
>> Pogledajte Večernji pressing sa Darijem Šarićem
Drago mi je da nasi uzivaju u slovenskoj, bratskoj zemlji! Mozda ce se vratiti malo prosvjeceniji...