Dinamo 12 puta, Hajduk šest, Rijeka tri te Osijek i zaprešićki Inter po jednom su osvajali Rabuzinovo sunce, pehar namijenjen pobjedniku Hrvatskog nogometnog kupa. Prvo izdanje tog natjecanja, 1992. godine, ponudilo je najveće "papirnato" iznenađenje iako je objektivni odnos snaga na travnjaku bio osjetno drukčiji nego su to nazivi klubova mogli sugerirati. Maksimirski klub, tada čudna i neprirodna imena, HAŠK Građanski, u dvije je utakmice bio nadigran i rezultatski nadjačan od "diva iz predgrađa", zaprešićkog Inkera (danas Inter). Za plave je tada igrao njihov današnji trener Zoran Mamić.
Ni baloner nije pomogao
U prvom je dvoboju, pred 12.000 gledatelja, u Zaprešiću bilo 1:1 (strijelci Živković za Inker u 68. minuti, Adžić za plave u 89.), dok je na uzvratu u Maksimiru 30.000 ljudi svjedočilo pobjedi Inkera 1:0 (Kasumović u 19. minuti)! Tog vrućeg lipanjskog dana trener plavih, pokojni Vlatko Marković znojio se na klupi u svom dobro znanom baloneru i šeširu za "sreću", no gatanje nije pomoglo, trofej je u Zaprešić odnio trener Inkera Ilija Lončarević.
– Sjećanja su lijepa. U prvenstvu smo prije toga dva puta svladali plave (2:1 i 2:0), bili smo neprijeporno bolja momčad, puni samopouzdanja uoči finala kupa. Uzeli smo i taj trofej, nakon što smo bili pobjednici turnira Slobodna Hrvatska te dvoranskog prvenstva Hrvatske – kaže Lončarević i nastavlja: – Velik dio te Inkerove momčadi zapravo je niknuo na Kajzerici od 1981. do 1986., a svoju su zrelost pokazali zasluženim osvajanjem tih trofeja. Na žalost, nismo igrali u Europi, jer Hrvatska zbog ratnih zbivanja nije mogla sudjelovati u europskim kup-natjecanjima, a to smo doznali tek po dolasku u Ženevu na izvlačenje parova.
Možete li povući usporednicu između tog finala kupa i ovoga koji je pred nama?
– Teško je to usporediti. Split teško može kvalitativno parirati Dinamu. Istina, igra se jedna utakmica i samo u slučaju da Splićani daju i više od objektivne vrijednosti, a plavi istodobno budu imali loš dan, Splićanima bi moglo zasjati "Sunce"! Split sada nije u poziciji u kakvoj je Inker bio prije 23 godine. Inker je tada izazivao respekt i Dinamo (HAŠK Građanski) nije bio objektivni favorit.
Prilika za veliku scenu
Što je taj finale onda značio Inkeru?
– Silno smo željeli taj kup i osvojili smo ga. Inker nije financijski mogao osnažiti momčad, čak je ni održati na okupu, pa nije uslijedio očekivani kvalitativni iskorak, nego pad.
A što Splitu znači ovaj dvoboj?
– Veliku priliku za izlazak na veliku scenu, baš kao i Inkeru prije 23 godine! To je ponajprije velika čast, borba za osvajanje trofeja uvijek nosi posebne emocije i traži momčadsku zrelost. Vidjet ćemo kako će Split reagirati u svojoj najvažnijoj utakmici iako me čudi da, s obzirom na financijsku stabilnost i sigurnost kluba, Splićani već sad nisu dosegli razinu Rijeke – kaže Lončarević.