U posebnoj godini hrvatskog vaterpola za vaterpolista godine glasuju i posebni sportaši, a ovaj glasač poseban je po tome što je nastupio na pet uzastopnih Olimpijskih igara, što je pošlo za rukom još samo Grku Afroudakisu i Mađaru Kásásu. Osim toga, Igor Hinić bio je u sastavu reprezentacije Hrvatske koja je 1996. u Atlanti osvojila olimpijsko srebro, ali i u onoj nacionalnoj vrsti koja je 2012. u Londonu postala olimpijskim pobjednikom.
Strahovita kvaliteta u Londonu
Kad je već svjedok iz prve ruke, pitali smo ga što se to događalo s reprezentacijama Lijepe Naše u Sydneyju, Ateni i Pekingu. I u tim je prigodama Hrvatska imala jake pojedince, ali medalja nije bilo.
– I to su bile dobre momčadi, no da bi se osvojila medalja, na bilo kojem velikom natjecanju, treba se niz stvari poklopiti. Puno sitnih stvari treba otići na vašu stranu. Sjetite se samo Pertha i finala Svjetskog prvenstva protiv Mađara. Da Vićan nije obranio onu kontru, ne bi bilo tog zlata. U Sydneyju nas je dohvatila gripa, a pojavio se i problem s ozljedama. Ma koliko dobar bio, u sportu ništa nije zajamčeno, ali kada napraviš sve što je potrebno, mogućnost uspjeha svakako je veća.
GALERIJA Hrvatski vaterpolist postao pravi hit u Parizu! Pogledajte kako Milanović izgleda uz našeg diva
U srebrnom sastavu iz Atlante i zlatnom iz Londona, Igor je bio jedini igrač čije se ime ponavlja.
– U Atlanti sam bio najmlađi i drugačije sam sve doživljavao. Kad razmišljam o sastavu iz Londona, moram reći da je tu bila strahovito velika koncentracija kvalitete, to su igrači koji su u jednom dijelu svojih karijera, na svojim pozicijama, bili najbolji ili među nekoliko najboljih na svijetu. Ne mogu reći koji je naraštaj bio bolji, to vam je kao da odgovarate na pitanje tko je bio bolji, Maradona ili Messi. Uostalom, ovi današnji dečki najbolji su na svijetu.
Koliko je bilo drugačije igrati sidraša 1996. i 2012.?
– Vaterpolo se puno promijenio. Centarska igra leđima nije se potpuno izgubila, ali velikim dijelom jest. Puno je situacija u kojima sudac svira prekršaj ili isključenje i to je dosta nejasno, naročito za gledatelje. Prije je centar prema beku uglavnom igrao leđima, no i ta je igra u međuvremenu dobila na intenzitetu dijelom i samim skraćivanjem napada, ali i ostalim promjenama.
No, očito je da se Hina uspješno prilagođavao promjenama.
– Igrači koji su kvalitetni dobri su u svakoj epohi. Uzmite primjer Dubravka Šimenca. On bi bio dobar u bilo kojem razdoblju. Igrači koji imaju aerobne kapacitete i koji razumiju igru dobri su u svakoj eri razvoja sporta.
Čak sedam godina proveo je u Bresciji, a karijeru je završio s 41 godinom igrajući u Turskoj. Čemu može zahvaliti igračku dugovječnost?
– U Bresciji je bilo dobro cijeloj obitelji. To su mi možda i najljepše godine u karijeri, jer se u Italiji lijepo živi. To što sam dugo trajao vjerojatno je i zbog gena. Nisam imao problema s ozljedama koje skrate karijeru. U moje vrijeme igrače se, na neki način, tjeralo da idu preko granice boli, a danas igrači puno prije stanu. Čim je neka mala ozljeda, dobije se pošteda. Prije je bilo normalno da ideš preko granice boli, pa je i to razlog što će današnji naraštaji duže trajati.
Nakon završetka igračke karijere odlučio se za trenersku, pa je danas strateg Primorja.
– Bila je to ideja još od igračkih dana, da vidim mogu li raditi taj posao.
A s obzirom na to da je Primorje lani igralo finale Eurokupa, očito on taj posao dobro radi.
– Ideja je našeg kluba biti razvojni klub i ne upuštati se u skupe utrke na tržištu igrača. Druge opcije niti nemamo. Često se dogodi da klub zapostavi mlađe igrače kad ima novca, a kad ga nema onda ih mora sam proizvoditi.
Dobar dio budućnosti hrvatskog vaterpola dolazi iz Primorja?
– Ove smo godine imali trojicu članova juniorskih prvaka Europe, Čubranića, Tončinića i Burburana. To su veliki potencijali, ali i igrači koji nisu završili svoj igrački razvoj pa im treba omogućiti što bolji rad i što više kvalitetnih utakmica.
A za Čubranića se govori da bi mogao biti nasljednik vratara kojeg Hinić doživljava kao najboljeg hrvatskog igrača u 2024. godini.
– Marko Bijač jedan je od najkvalitetnijih vratara na svijetu, ako ne i najbolji, i igra naše reprezentacije jako puno ovisi o njemu. U svakom našem trijumfu on je bio taj.
Fatović suigrače čini boljima
Drugi je igrač koji je također jedan od favorita za osvajanje statue "Vaterpolist" akademskog kipara Stipe Sikirice.
– Nevjerojatno je koliko je Fatović postao kompletan igrač. Realizator je koji se ne boji preuzeti odgovornost, ima odličnu selekciju šuta. To je igrač koji suigrače čini boljima za 20 posto, eto toliko je on sa svojim golovima, asistencijama i obranom važan za momčad.
Na treće i četvrto mjesto Hinić je svrstao dvojicu igrača (sidraša) koji igraju njegovu poziciju.
– Sviđa mi se kako ulogu centra igra Lončar, on nije statičan i često dovodi bekove u problem s tim svojim kretanjem u prostor. Dobar je i u obrani, može odigrati beka, a u napadu je jako dobar na stativi. Vrlić je pak silno moćan centar, fizički možda i najmoćniji na svijetu. On je među pet najboljih centara svijeta, vrhunska klasa.
U Igorovu poretku uslijedili su lanjski laureat (Burić), igrač velike perspektive (Žuvela) i ljevoruki topnik (Harkov).
– Burić je nevjerojatno potentan igrač, strašno dobar na stativi. Važan je za reprezentaciju, jer osim beka može igrati i na lijevoj strani, ali i centra. Žuvela isto može odigrati beka, odličan plivač, pametan, čvrst u obrani. Harkov pak, kada ima svoj dan, može napraviti nered bilo kojoj obrani, šut mu je najjača kvaliteta – ustvrdio je Hinić.
VIDEO Kako smo igrali u Ligi nacija? Modrić je i s 39 godina uvjerljivo najbolji igrač Hrvatske
Vaterpolo se jedino moze promjenit da ga igra u svijetu vise od 10 drzava za ozbiljno. Ovako uvijek isti :)