Na današnji dan, 15. travnja 1919. godine, održana je prva sjednica Upravnog odbora Jugoslavenskog nogometnog saveza, organizacije koja je dva dana ranije bila osnovana u zagrebačkoj kavani Medulić. Za predsjednika je bio izabran Hinko Würth, za dopredsjednika dr. Ante Jakovac, za tajnike prof. dr. Frano Šukija i Matija Lipovšćak, za rizničara Ivan Pipinić, a za izbornika dr. Veljko Ugrinić, dužnosnik rodom iz Stare Gradiške. U sastavu JNS-a bilo je pet podsaveza: beogradski, sarajevski, ljubljanski, splitski i zagrebački, s ukupno 116 registriranih klubova. Tek su na drugoj Skupštini, u veljači 1920., u JNS bili izabrani i dužnosnici iz ostalih gradova u Kraljevini.
Jugoslavenskim ujedinjenjem Zagreb je postao vodeći nogometni centar Kraljevine SHS, budući da se pod utjecajem Beča i Pešte nogomet najbrže razvijao u Hrvatskoj. Jedan od osnovnih zaključaka osnivačke Skupštine JNS-a bio je da će zagrebački nogometni klubovi, HAŠK, Građanski, Concordia..., u suradnji sa stručnjacima iz ostalih hrvatskih gradova, pomoći u razvoju i ostalih klubova širom Kraljevine.
Prvi predsjednik JNS-a Hinko Würth bio je diplomirani pravnik, osnivač i predsjednik HAŠK-a, prije toga i vratar HAŠK-a, te nogometni sudac. Jedan je od utemeljitelja Zagrebačkog sportskog saveza i njegove nogometne sekcije. Kako je bio svestrani sportaš, jednako je bio angažiran i u tenisu pa je, primjerice, bio i teniski prvak, kasnije prvi izbornik teniske reprezentacije Kraljevine SHS u Davisovom kupu. Rođen je 9. studenog 1881. u Novom Vinodolskom, a preminuo 27. svibnja 1964. u Zagrebu. Jedna od ulica nedaleko jezera Jarun u Zagrebu nosi njegovo ime.
Vrsni i prodorni funkcionar Hinko Würth uspio je kod dužnosnika Fife isposlovati upis JNS-a u registar novih saveza, ali bez službenog, formalnog primanja u svjetsku organizaciju, budući da se u zagrebačkoj nogometnoj obitelji vjerovalo u decentralizirano rješenje kojim bi Hrvatski nogometni saveza postao punopravan član Fife.
Inače, Nogometna sekcija (pododbor) Hrvatskog športskog saveza osnovan je 13. lipnja 1912. godine, te se taj datum vodi kao datum osnivanja HNS-a. Prvi njegov predsjednik bio je prof. dr. Milovan Zoričić.
Prva nogometne razmirice između Zagreba i Beograda pojavile su se 1920. godine. Naime, reprezentacija tada još uvijek nepostojeće Kraljevine Jugoslavije (to je ime dobila 1929. godine uvođenjem tzv. Šestosiječanjske diktature, nap.a.) prvi put je nastupila 1920. godine zaigrala na Olimpijskim igrama u belgijskom Antwerpenu. Momčad koju je vodio dr. Veljko Ugrinić izgledala je ovako: Vrđuka (Građanski), Župančić (HAŠK), Šifer (Građanski), Tavčar (HAŠK), Cindrić (Concordia), Rupec (Građanski), Vragović (Građanski), Dubravčić (Concordia), Perška (Građanski), Granitz (Građansk), Ružić (SK Jugoslavija). Ona je bila poražena u obje utakmice: od Čehoslovačke (0:7) i od Egipta (2:4). Navodno je Würth za taj neuspjeh okrivio neupotrebljive igrače beogradskih klubova pogrdno ih nazvavši 'nogometnim čobanima'. Na OI su, naime, bili i Jovanović iz SK Jugoslavije, te Kojić, Porobić, Simić i Stanković iz beogradskog BSK-a. Ta je Würthova izazvala zgražanje i gnjev među beogradskim sportskim dužnosnicima.
Jugoslavenski nogometni savez koji je od 1919. godine imao sjedište u Zagrebu dugo je vremena bio smetnja beogradskim nogometnim dužnosnicima koji su činili sve kako bi ga preselili u Beograd. To se i dogodilo u ožujku 1930. godine, ali uvertira tom događaju bila je Skupština Saveza održana 24. studenoga 1929. godine u Zagrebu.
Na njoj je predsjednik Beogradskog loptačkog podsaveza Aleksandar Živković jasno već na početku istaknuo da sjedište Saveza mora biti u Beogradu. Hrvatski su predstavnici isticali da za takav manevar nema potrebe pogotovo zato što nitko, dakle čak ni oponenti, nisu osporavali da je Zagrebački nogometni podsavez u to doba bio najjači u organizacijskom i kadrovskom smislu. Nakon što je na Skupštini ipak izglasana odluka o selidbi Saveza u Beograd, u dvorani je nastala napeta atmosfera pri čemu je Skupštinu naglo raspustio tadašnji predstavnik vlasti, Mihajlo Marić.
Zbog ovakvoga je neslaganja morao arbitrirati MUP koji je odredio datum nastavka sjednice. Određen je 16. ožujka 1930., ali i tada su već nastale iskre oko saziva Skupštine, odnosno dvojbe mogu li sjednici prisustvovati i predstavnici klubova osnovanih u međuvremenu, dakle nakon prethodnoga zasjedanja u studenom. Bilo je to doba kad su osnivani brojni klubovi, a posebice na području Zagreba. Vlasti to nisu dozvolile pa su predstavnici zagrebačkog, osječkog i splitskog podsaveza napustili dvoranu. Nakon njihova odlaska iz dvorane na čelo radnog predsjedništva zasjeo je beogradski predstavnik Đorđević i u nastavku je sjednice izglasana selidba Saveza iz Zagreba u Beograd.
Na Skupštini je Jugoslavenski NS preimenovan u Jugoslovenski fudbalski savez, za predsjednika je izabran Janko Jan Šafarik, Beograđanin slovačkog porijekla, a za saveznog kapetana, umjesto Hrvata Ante Pandakovića (u "Montevideu" ga je glumio Ćiro Blažević), bio je imenovan Beograđanin Boško Simonović.
Međutim, vodstvo sada već bivšeg JNS-a održalo je u Zagrebu 17. ožujka 1930. redovnu sjednicu, odbijajući priznati preseljenje Saveza u Beograd, kao i novo vodstvo Saveza. Nastupilo je razdoblje dvovlašća u kojemu su istodobno djelovala dva suprotstavljena Saveza, JNS i JFS, oba uvjerena kako predstavljaju krovnu nogometnu instituciju u Kraljevini Jugoslaviji.
Zagrebački JNS također je tog 17. ožujka odlučio uputiti dopis Fifi sa zahtjevom da vodeća svjetska organizacija prizna Savez sa sjedištem u Zagrebu, dok je tri dana kasnije isto učinio i JFS. U JNS-u je odlučeno da se utakmica protiv reprezentacije Bugarske u sklopu Balkanskog kupa, koja se trebala igrati 6. travnja, odigra u Zagrebu, te da dotadašnji izbornik Pandaković pozove i igrače beogradskih klubova, SK Jugoslavije i BSK-a, dok je novoizabrani savezni kapetan iz Beograda Boško Simonović sastavio popis igrača za istu utakmicu, na kojemu su bili nogometaši Građanskog, HAŠK-a, Concordije i Hajduka. Samo što je JFS dodijelio domaćinstvo - Beogradu. Tako su jugoslavenski reprezentativci dobili po dvije pozivnice, od dva različita nogometna saveza iste države za istu utakmicu koja je bila na rasporedu u dva različita grada. Na kraju je ta utakmica odigrana 13. travnja 1930. u Beogradu, a u njoj su nastupili igrači samo beogradskih klubova.
Epilog cijelog tog cirkusa bio je bojkot nastupa hrvatskih nogometaša za Jugoslaviju na prvome SP-u 1930. u Montevideu.
>>> Pogledajte poruku Luke Modrića
Do kad je ono Jugoslavija postojala?