Nogometni put Dalibora Starčevića (41) uvijek je, kako sam kaže, vodio alternativnim rutama. Odveo ga je u Perzijski zaljev, u Kuvajt, gdje je dva kola prije završetka tamošnje lige izborio naslov prvaka. Al Qadsia najbolji je klub u Kuvajtu i jedan od najpopularnijih u Aziji. Starčević mu je donio rekordni, 17. naslov prvaka Kuvajta. Javio nam se uoči posljednjeg kola, odnosno proslave naslova prvaka. U pozadini je bilo dosta bučno, mješavina nekoliko jezika... A kako je zapravo počela njegova avantura u Kuvajtu?
– Najprije sam radio u Saudijskoj Arabiji i Iraku, a ovo mi je druga godina u Kuvajtu. Prvo sam došao u jedan manji klub gdje sam bio pomoćnik, a potom su me, spletom okolnosti, angažirali u Al Qadsiji. U listopadu sam preuzeo momčad i sjajno nam je krenulo. Dva kola prije kraja prvenstva izborili smo naslov – kaže Starčević.
Putem Scolarija i Miljanića
Potvrda 17. naslova došla je pobjedom nad Al Kuwaitom u “hrvatskom” derbiju protiv Božidara Čačića i Deana Mladenića. Starčevićeva momčad do naslova je došla impresivnim nizom od 12 uzastopnih pobjeda, uz razliku pogodaka 74:10!
– U klub sam zapravo došao pod neobičnim okolnostima. Naime, igrači su štrajkali, nisu željeli trenirati jer im nisu bile isplaćene plaće. Situacija nije baš bila sjajna. Nedugo nakon toga došao je novac privatnih investitora...
Čekajte malo, kako mislite da im nisu isplaćene plaće? Pa nije valjda da i Kuvajt ima financijskih problema?
– Ma nastao je problem u odnosima s Ministarstvom sporta. Posebni su to zakoni tokova novca...
Ubrzo nakon toga stvari su krenule nabolje.
– Tako je. Momčad sam dosad vodio u 19 utakmica, a postigli smo 17 pobjeda i jedan remi te smo samo jednom pobijeđeni.
Al Qadsiju su kroz povijest vodila i neka poznata svjetska imena, poput Luiza Felipea Scolarija (1987. – 1990. i 1992. – 1993.) ili Miljana Miljanića (1983. – 1985.).
– Klub je iznimno popularan, ima oko 800 tisuća navijača. Oko 80 posto ukupne navijačke baze navija za naš klub. Na gostovanjima nas prati i do deset tisuća navijača.
Kakva je percepcija nogometa među Kuvajćanima?
– Izrazito su talentirani i razumiju nogomet. Po talentu ih mogu čak usporediti s nama. Brzi su, imaju smisao za igru. No, najveći problem je to što liga nije profesionalna. Dosta igrača ujutro radi, a popodne dolazi na treninge. Svi su zaposleni, iako su to ponekad i fiktivni poslovi.
Koliko je općenito zanimanje za nogomet u Kuvajtu?
– Pogotovo sada kada smo nanizali toliko pobjeda, zanimanje je iznimno visoko. Na utakmicama u gostima prati nas i do desetak tisuća navijača.
Kolika su ulaganja u nogomet?
– Mogu reći da Kuvajćani puno novca ulažu u nogomet. Uglavnom preko već spomenutog Ministarstva sporta. No, najveće pomake u tome rade privatni investitori i šeici.
A infrastruktura?
– To im je najveći problem. Imaju nekoliko lijepih stadiona, no većina nije u najboljem stanju.
Koliko su okrenuti zapadnom igračkom tržištu ili ih to ne zanima?
– Ima jako malo Europljana u ligi. Najviše su orijentirani na mlade afričke nogometaše za koje su spremni izdvojiti ozbiljan novac. Naravno, jedan od važnijih razloga sigurno su i ekstremne vrućine tijekom većeg dijela godine – objašnjava Starčević.
Koliko najveće zvijezde odnosno najbolje plaćeni igrači mogu zaraditi godišnje?
– Pa oni najbolji mogu zaraditi i do milijun dolara godišnje.
Kako je uređeno civilno društvo, odnosno socijalna politika?
– Država se izrazito brine o građanima. Ima vrlo malo nezaposlenih. Većina kućanstava ima kućne pomoćnice iz siromašnijih zemalja poput Filipina, Kine i ostalih. Stopa kriminala je izrazito niska. Država je poprilično sigurna. Poznato je da ih, kada su međunarodni odnosi u pitanju, štite Sjedinjene Američke Države. Puno je lijepih plaža, jedino su problem izrazite vrućine...
Vi ste jedan od onih trenera koji očito nisu dobili pravu priliku u Hrvatskoj i odabrali su okolni put do afirmacije?
– Uvijek sam tako išao. Možda je to moj karakter ili drukčiji način razmišljanja. Nisam nikada bio u politici, nemam lobije da me štite. Cijeli život pokušavam se znanjem izboriti za svoj status.
Starčević, naravno, prati nogometna zbivanja u Hrvatskoj.
Igrao za Rijeku, Inter, Istru
– Naravno, imam sve programe Arene. Pratim gotovo sve utakmice ako mi to obveze dopuste. Drago mi je zbog Rijeke u koju je sada ušao privatan kapital. To je jedini put za ozbiljniju priču.
Starčević je u karijeri igrao za Inter, Pomorac, Orijent, Rijeku, Istru... Kao rođeni Riječanin, s posebnim emocijama prati zbivanja na Kantridi.
Privlači li vas Hrvatska ili ne pomišljate na povratak?
– Trenutačno ne, ali u doglednoj budućnosti htio bih voditi Rijeku. Moj sedmogodišnji sin sada trenira u Rijeci, tek je počeo. Nadam se da ću imati opcija da ostanem u ovom dijelu svijeta... Ali u našem poslu nikada ne znate što vas čeka. Već sutra možete ostati bez posla.
Šeici su obećali bogate premije?
– Da, najavili su dosta novih ljudi i obećali bogate premije – kazao je Starčević i dodao:
– Molim vas, napišite da zahvaljujem obitelji, sinu Šimi, kćeri Pauli, supruzi Almi, sestri Heleni i ocu Zlatku na podršci sve ovo vrijeme. Nadam se da su zadovoljni mojim uspjehom.
hm Rijeku bi svi htjeli kad ju je kek poslozio primi se ti posla u Hajduku ili Slavenu pa pokazi znanje