Hrvatski ultramaratonac: 'Za vikend sam na Japetiću trčao 24 sata i pretrčao 135 kilometara!'

Susjed sa Savice trči – 24 sata. Cijeli dan, od ujutro u 8 do drugog dana u 8 sati. Zagrepčanin Hrvoje Vlašić (44) jedan je od naših najizdržljivijih ultramaratonaca, državni rekorder, prvak, reprezentativac... Za trening, kao pripremu za nastup na Svjetskom prvenstvu u trčanju na 24 sata koje će se održati u tajvanskom gradu Taipeiju, za vikend je otrčao na Japetić, u 24 sata imao je
ravno 19 uspona te je pretrčao 135 kilometara, od čega 6,6 kilometara uspona!

– Kad ljudi čuju da trčim 24 sata, misle da su me krivo čuli, pa me ponovno pitaju koliko utrka traje. Kad im ponovim da traje 24 sata, onda se malo zamisle... – kaže Vlašić.

GALERIJA Hrgović nokautom u poljednjoj rundi osvojio naslov izvandrednog prvaka teške kategorije

Nama automobil ne treba

Koliko kilometara pretrčite u 24 sata?

- U Veneciji sam pretrčao 236 kilometara, bio je to hrvatski rekord, a rušili smo ga lani u Veroni i pretrčao sam 252 kilometra, a još tri kilometra više pretrčao je moj kolega iz reprezentacije Zdravko Jadrijev te srušio moj rekord. Sad ćemo u Tajvanu rušiti njegov rekord, a ja ću pokušati vratiti primat.

Biste li mogli otrčati, da se malo šalimo, na more? Recimo do Crikvenice? Vrijeme je godišnjih odmora...

– Kako da ne! Pa to mi ne bi bio nikakav problem. Nedavno sam na atletskoj stazi na Mladosti u 12 sati pretrčao 141 kilometar. Tako da bih do Crikvenice, koja je par kilometara udaljenija, došao bez problema, stigao bih i na noćno kupanje (smijeh). Uz to, lakše bi mi i bilo, osim uspona u Gorski kotar, jer bih dolje prema moru imao nizbrdicu – govori naš ultramaratonac.

Kako je izgledala vikend-utrka na Japetiću?

– Ležerno, bez pritiska, startali smo u planinarskom domu Žitnica na Japetiću, bilo je šest zadanih smjerova, neki  duži, neki kraći, neki lakši, neki teži; do Šumskog dvora, Frgolovca, Velikih vrata, Dragonoža, Šojićeve kuće i Jankova mlina, a ja sam od 8 sati u subotu do 8 u nedjelju pretrčao 135 kilometara i popeo se na Japetić 19 puta.

VEZANI ČLANCI:

Spavate li poslije utrka?

– Znam i cijelu noć nakon utrke ostati budan. Tijelo treba doći k sebi, pa gledam filmove i serije, sretan što sam uspio ostvariti cilj.

Ultramaratoni su vam hobi?

– Dakako! Nagrade su u našem sportu simbolične, nema tu novca. Samo strast. Ali je to i – dodatan posao. Trčim prije posla, poslije posla, a onda još i navečer na treningu.

Koliko pretrčite godišnje?

– Oko 7000 kilometara.

Imate li automobil?

– Ne! Mi ultramaratonci, realno, automobil i ne trebamo. Eto, na posao, a radim u Keindl Sportu, biciklističkom dućanu, idem – trčeći. I to dužim putem! Za trening, od kuće na Savici do posla na Voltinom, pretrčim devet 9 kilometara, za to mi treba oko 45 minuta.

Gdje ne trčite?

– Ne trčim kad idem majci Egidiji na ručak. Često sam kod nje, a toliko smo blizu, gotovo susjedi, jer moram samo prijeći Držićevu ulicu da se do nje došećem.

Koliko ste puta trčali na Sljeme? Član ste AK Sljeme, jeste li često gore?

– Ne znam. Tjedno sigurno trčim gore-dolje dva puta, pa 50 tjedana, 100 puta godišnje, pa pomnožite to s godinama... A biciklom sam se još više puta popeo gore. Biciklom mi treba pola sata, a trčeći nešto više od 45 minuta do tornja. Uostalom, u prirodu sam se zaljubio kao klinac, s tatom Josipom planinario sam na Sljeme, Žumberak, veselilo me sanjkanje, a još više kada bih navečer išao
baki Sofiji na jabuke u šlafroku.

VEZANI ČLANCI:

Nagrada svakih sat vremena

Kako izgledaju utrke u kojima se trči 24 sata?

– Evo, lani u Veroni na EP-u, počeli smo u 8 ujutro. Sirena svira, mi krećemo. Drugi dan svira u 8 ujutro, i to znači da je kraj. Trčali smo ukrug 1400 metara, pa tko će više pretrčati. Dakle, pretrčao sam taj krug, jer sam ukupno pretrčao 252 kilometra i 400 metara, ukupno 180 puta.

Koliko je mentalno teško trčati ukrug toliko vremena?

– Nikad ultramaratonac ne razmišlja o cijeloj utrci. Ja trčim – jedan sat. Tako si posložim plan. I kad otrčim sat, nagradim se. Bilo da je to neki energetski slatkiš, tortilja s kikiriki maslacem, pekmez od šljiva... Ali, svakih sat vremena se nagradim. I onda krenem u novih sat vremena. Dakako, jede se u hodu, nema stajanja, tek malo usporim. I nekako taj dan, ta 24 sata, trkač proživi kao i svaki drugi, trčim do doručka, pa do ručka, ručam u trku, pa trčim do večere, pa do noći, pa potom do zore, i eto me, onda još malo trčim do kraja utrke. Pa i u normalnom životu ne razmišljate ujutro u devet što će biti sutradan u tri ujutro. Idete sat po sat...

Kako ste počeli i što vam je sljedeći cilj?

– Trčao sam maratone. I trener Dragan Janković pitao me hoću li trčati utrku od 100 kilometara. Bio je to izazov, nisam nikad tako dugo trčao, a onda kad sam pretrčao stotku, rekao sam si, pa mogu ja i 200! A sada, uvjeren sam, mogao bih trčati i utrku od 48 sati! Ma ništa nije nemoguće, samo je bitna volja...

VIDEO Dinamu smo 1984. na Maksimiru pustili utakmicu da ne ispadne iz lige. I Torcida je navijala za plave