Tijekom iznimno dramatične utakmice nogometaša Hrvatske i Japana, u jedinom hrvatskom restoranu u Japanu, u tokijskom "Dobru", bilo je glasno i tijesno. Osim niza Hrvata koji žive u Tokiju bili su tu i zaposlenici restorana ali i Japanci koji su članovi Japansko-hrvatskog društva prijateljstva.
- Japanski prijatelji Hrvatske veselili su se dobrim potezima Japanaca ali i Hrvata. Nije to bilo jedni protiv drugih već gospodsko navijanje. Bilo je i skakanja u zrak ali ničeg uvredljivog za pristaše suparničke reprezentacije - ispričao nam je Dražen Hrastić, hrvatski veleposlanik u Japanu, koji se rado odazvao pozivu Eudarda Tripkovića Katayame, predsjednika Japansko-hrvatskog društva u Tokiju, ali i vlasnika restorana Kawasakija, da ondje gleda ovu uzbudljivu utakmicu.
A sve njegove reakcije, budno su pratile brojne kamere japanskih televizijskih kuća.
- Bilo je dvostruko više televizija no što smo mislili i ti ljudi uopće nisu gledali utakmicu nego su stajali iza velikog televizijskog ekrana odnosno platna i snimali naše reakcije. Pratili su hoću li ja skočiti, hoću li se uhvatiti za glavu i slično. A kako je sve trajalo preko dva i pol sata meni se i danas još svijetli pred očima od njihovih reflektora.
Gdje god se taj dan pojavio, a imao je više diplomatskih obveza, veleposlanik Hrastić je primao čestitke od Japanaca ali i od kolega veleposlanika drugih zemalja.
- Bio sam na proslavi nacionalnog dana Finske a nakon što je održao svoj govor državni ministar vanjskih poslova Japana odmah je nakon govora došao do mene da bi mi čestitao. Potom sam bio na jednom "fundraising" okupljanju gdje sam također primao čestitke.
Umjesto da utakmicu gleda u rezidenciji Veleposlanstva Republike Hrvatske, Hrastić je ovaj put utakmicu gledao u već spomenutom restoranu. A nakon utakmice suočio se s brojnim pitanjima japanskih novinara iz kojih su se mogle isčitati i reakcije njihove sportske javnosti na poraz njihove reprezentacije u trileru raspucavanja jedanaesteraca.
- Pitali su me, između ostaloh, i ovo: "Što bismo mi to trebali napraviti da bi vas pobijedili. Tri puta ste nam dosad uništili snove. Toliko se trudimo, dajemo sve od sebe i to opet nije dovoljno?" Rekao sam im da su penali lutrija i da naši nogometaši u tome imaju više iskustva. Vidjelo se veliko razočarenje ali istovremeno i veliko poštovanje prema Hrvatskoj pa nisam čuo niti doživio niti jednu ružnu riječ. U mnogim porukama koje sam primio poželjeli su nam osvajanje zlata jer bi onda, kazali su mi, njihov poraz izgledao manje tragično. Doista su to pristojni ljudi.
U hrvatskim medijima pozdravljena je gesta japanskog izborkina Hajimea Moriyasua koji se poklonio navijačima.
- Svaki Japanac se klanja dnevno možda i 100 puta jer ovdje nema rukovanja. To je bio čin poštovanja prema pobjedničkom timu ali i isprika vlastitom narodu što uz najveći mogući trud nisu uspjeli.
Bez obzira kako Hrvatska prošla u petak protiv Brazila, pobjeda protiv Japana bit će još dugo tema njegovih razgovora s domaćim ljudima.
- To će biti tema idućih mjeseci. Japanci nas cijene jer smo mali narod a u nogometu smo među najboljima na svijetu što je i njima želja ali još uvijek to nisu.
S obzirom da uz sav diplomatski posao ne stigne pozorno pratiti japanski nogomet, veleposlanik Hrastić nam je ispričao jednu anegdotu vezanu za ovu utakmicu.
- Pitali su me prije utakmice što ja mislim na kojeg njihova igrača hrvatska obrana treba posebno obratiti pažnju. Od svih imena koje sam znao tog časa sam se sjetio jedino Maede i to samo zato što se moja tajnica zove Maeda. A na koncu je moj odgovor, prilično slučajno, bio pun pogodak jer nam je upravo Maeda zabio pogodak - ispričao nam je veleposlanik Hrastić.