'Da imate napadača poput Šukera, sigurno biste igrali u finalu Eura'

Slavni bosanskohercegovački trener, izbornik reprezentacije Japana, 63-godišnji Vahid Halilhodžić, dobio je posebnu počast domaćina Eura kao jedini stranac sportaš među ambasadorima natjecanja. Primjerice, na toj su listi bivši francuski reprezentativci Basile Boli (Marseille), Fabien Barthez (Toulouse), Alain Giresse (Bordeaux), Daniel Bravo (Nica), Steve Marlet (St. Denis)..., dok je Halilhodžić ambasador grada Lillea, gdje je radio između 1998. i 2002. godine.

Halilhodžić nije bio u Parizu na utakmici Hrvata i Turaka, ali sve je predobro vidio na televiziji..

Posljednja šansa generacije

– Vidio sam jaku Hrvatsku, moćnu i – zašto ne – momčad koja može otići jako, jako daleko na turniru. Polufinale, finale, bez imalo pretjerivanja – naglašava Vahid Halilhodžić, čovjek koji je u karijeri vodio tri reprezentacije, ali nijednu europsku: Obalu Bjelokosti, Alžir i sada Japan.

Što vam se posebno sviđa u igri hrvatske reprezentacije?

– To je zaista lijepa generacija nogometaša kojoj je ovo možda i posljednja šansa za veliki rezultat. Sviđa mi se što i Hrvati ne kriju svoju ambiciju da odu daleko na prvenstvu. Ambiciju vam nitko neće dati, morate je sami imati. I slušam ljude oko sebe, Francuze, poznavatelje nogometa, svi su oduševljeni igrom hrvatske reprezentacije – nastavlja Halilhodžić.

Tko su za vas još favoriti?

– Francuzi, možda i Talijani, premda to što su na ovakav način pobijedili Belgiju možda sljedeći put neće proći.

Nedostaje li nešto Hrvatskoj?

– Uspjeh ovisi o mnogo toga, hoće li igrači biti umorni, hoće li strijelci proraditi. Da bi Hrvatska otišla do kraja, mora imati napadača koji će realizirati i najmanju polušansu, a ne trebati pet-šest šansi za gol.

Poput Davora Šukera na SP-u 1998. godine?

– Da, jedan takav. Vidite kako se na Euru teško dolazi do pobjeda, uglavnom se slavi s jednim pogotkom razlike jer su momčadi jako izjednačene kvalitetom. Zato je važan svaki centaršut, svaki prekid i u njima pravi, izraziti strijelci dolaze do izražaja. SP 1998.? Da je Hrvatska tada bila malo samouvjerenija i pažljivija, mogla je biti svjetski prvak. Francuzi su u polufinalu bili potpuno izgubljeni – dodaje Halilhodžić, i sam nekada rasni centarfor.

Tragom njegove opservacije o hrvatskom napadu, dolazimo do gotovo zapanjujućeg podatka: Mario Mandžukić u posljednjih je deset službenih nastupa, dakle nakon dva pogotka Kamerunu na SP-u u Brazilu, postigao za vatrene samo jedan jedini pogodak, protiv Talijana u Splitu. Opet, postoji li izbornik u Europi koji bi se odrekao takvog napadača?

– Sviđaju mi se automatizmi u igri Hrvatske, što mi i nije iznenađenje, s obzirom na to da ta momčad toliko dugo igra zajedno i igrači se međusobno odlično poznaju. Vezni red je impresivan, drži sve konce igre, na čelu s Modrićem, igračem koji spada među 5-6 najboljih veznih igrača Europe uz Francuze Pogbu i Kantea te Engleza Diera. Jedina Modrićeva mana je što ne postiže puno pogodaka. Iznenadila me Brozovićeva pozicija na desnom krilu jer je on ipak igrač sredine terena. Ali ne mogu svi igrati, i još k tome na svojim pozicijama.

Mateov talent neupitan

Svojedobno, dok ste bili Dinamov trener, znali ste reći kako vas Čačić kritizira po ‘kafanama’. Niste imali idiličan odnos?

– Kritiziranje Dinamova trenera bilo je u modi, svatko si je davao pravo nešto prigovoriti. Čačića ne poznajem i o njemu ne mogu suditi. Vjerojatno je njegov dolazak za izbornika bio iznenađenje, ali on dobro vodi reprezentaciju. Pokazao je čak i drskost odstranivši Lovrena.

Kako objašnjavate činjenicu da Mateo Kovačić, igrač kojega ste promovirali u 17. godini, nije u prvom planu?

– Mateov talent nije upitan, no on se još mora usavršavati. Njegova akceleracija s loptom mora više dolaziti do izražaja; mora više koristi dubinske lopte, postizati više pogodaka – zaključio je Halilhodžić.