Na ljetnim Olimpijskim igrama, otkako je Lijepa Naša samostalna, hrvatski su sportaši dosad osvojili 48 medalja a u narednim mjesecima mogla bi se dogoditi i 49. i to podalje od olimpijskih borilišta. A njen osvajač mogao bi biti hrvač Ivan Huklek koji je na Igrama u Tokiju, u borbi za broncu (87 kg), izgubio od Gruzijca sa srpskom putovnicom Zuraba Datunašvilija, inače dvostrukog svjetskog i jednostrukog europskog prvaka pod srpskom zastavom.
A dotični je, privremeno, suspendiran s pet godina zabrane bavljenja sportom. Tu mjeru dodijelio mu je Antidopinški odjel Suda sportske arbitraže (CAS) zbog kršenja antidopinških pravila odnosno manipulacije s uzorkom urina i petljanja u proces doping kontrole.
Pored zabrane natjecanja, koja ga zacijelo ne boli jer se hrvanja u međuvremenu ostavio, Datunašviliju se diskvalificiraju svi rezultati postignuti između 27. svibnja 2021. i 11. travnja 2023. iz čega se vidi da mu se oduzima i olimpijska bronca koju je u ljeto 2021. u Tokiju izborio protiv hrvatskog hrvača.
Očekivano, na dijelove ove odluke, bivši srpski reprezentativac se žalio pred Žalbenim vijeće CAS-a pa će do moguće preraspodjele rezultata i medalja povezanih s ovim slučajem doći jedino ako njegova žalba bude odbijena što bi bila i konačna odluka.
Sve ovo uvod je u razgovor s Ivanom Huklekom, hrvatskim olimpijcem, koji tako ima priliku postati prvim hrvatskim hrvačem koji je osvojio olimpijsko odličje još od olimpijskog zlata Vlade Lisjaka osvojenog 1984. godine.
Premda je vijest o suspenziji službena, u Hrvatskom hrvačkom savezu o tome nisu htjeli govoriti no jest predsjednik države Zoran Milanović koji je tu informaciju medijima priopćio za vrijeme svečanosti dodjele nagrada za najbolje sportaše i sportašice Zagreba.
- Čuo sam da je Datunašvili varao s uzorkom urina a kako se to čuva osam godina i kako varalice i šarlatani moraju strepiti da će ih susresti ruka i šaka fair-playa, to se i dogodilo. Huklek će dobiti medalju za 2021.
A hoće li doista biti tako odlučit će Žalbeno vijeće CAS-a pa Huklek odbija svaku pomisao o medaljaškom oduševljenju.
- Meni je teško pričati o tome jer to se može dogoditi a i ne mora. Pokušavam ne razmišljati o tome.
A za sportaše iz pojedinačnih sportova, a naročito za one iz "rudarskog" sporta poput hrvanja, olimpijska medalja je sveti gral.
- Za nas koji se bavimo borilačkim sportovima olimpijska medalja ne znači veliki financijski dobitak ali ona predstavlja najveći mogući cilj. Olimpijska medalja je daleko najvažnija medalja koju sportaš može osvojiti. Osim toga, s njom, nakon 45 godine, ide i naknada za izvrsnost.
Ivan se prilično dobro sjeća te borbe za olimpijsku broncu s Datunašvilijem do koje je došao nakon dvije pobjede. Huklek borbu za broncu i danas sagledava samokritično.
- Ja sam naletio na njegov zahvat. Došao mi je na leđa i nanizao bodove za visoko vodstvo koje više nisam mogao stići.
Je li imao dojam da suparnik, s kojim se i prije borio, u toj borbi iskazuje neka fizička svojstva koja prije nije imao? Da je brži, snažniji, okretniji...?
- Ako ste vi pod utjecajem nedozvoljenih sredstava to se može a i ne mora uvijek osjetiti u samoj borbi ali se zasigurno vidi u brzini oporavka između borbi, u manjim izgledima tijekom priprema za ozljedu i slično.
Koliko je današnja farmakologija sklizak teren za vrhunske sportaše?
- Ja svaki put kada idem pod anesteziju bilo kod zubara ili na operacijskom stolu, ili da dobijem neku medikamentoznu terapiju, ja odem na stranicu Službe za doping Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i provjeravam što dozvoljeno. Kod nas u ljekarnama puno je dostupnih lijekova koji sadrže sastojke na koje možete pasti. Uostalom, jedan domaći lijek za prehladu, koji se može dobiti bez recepta, ima pseudoefedrina radi kojeg sportaš može biti pozitivan na dopinškom testu.
Ako Datunašvilijeva žalba bude odbijena, Huklek će imati mogućnost da se odluči za jedan od šest mogućih scenarija dodjele te medalje među kojima su i dodjela na svečanosti nacionalnog olimpijskog odbora, na sljedećim Olimpijskim igrama ili pak u središnjici Međunarodnog olimpijskog odbora u Lausannei.
- Za takvu stvar bih rado otišao do Lausanne, ako treba i pješice. No, kažem vam, teško mi je pričati o tome jer je ishod tog postupka još uvijek nepoznat. Pitanje je koje dokaze imaju jedna i druga strana, za čime će posegnuti tužitelj a za čime Datunašvilijev odvjetnik.
Nakon tokijskih Igara, Ivan je ušao u seriju ozljeda koje su ga, zacijelo, omele da ga vidimo i u olimpijskom turniru u Parizu.
- Godine 2022. završio sam na operaciji ramena, ključnog zgloba kod nas hrvača grčko-rimskim stilom, kod doktora Čička kod kojeg su rame operirali i karataš Kvesić i džudaš Kumrić. To rame sam, uz fizioterapeuta Luku Sabljića, rehabilitirao cijelu godinu ali mi se i u 2023. dogodila ozljeda. No, i unatoč tome malo mi je nedostajalo da izborim vizu za Pariz. U presudnoj borbi vodio sam cijelu borbu no na kraju sam izgubio od Danca koji je u Parizu osvojio broncu.
Naš sugovornik zakoračio je hrabro u novi olimpijski ciklus.
- Meni je sada 28 i preda mnom su dobre godine. Trenutačno se dobro osjećam i samo da me posluži zdravlje, vjerujem da bih mogao biti dobar.
A dva velika ispita sljedeće godine imat će u Zagrebu.
- U veljači je Grand Prix a na jesen Svjetsko prvenstvo u Zagreb Areni. A to bi, uz dodatni pritisak borbe na domaćem terenu, trebao biti vrhunac godine. Osvojiti medalju pred svojom publikom bio bi vrhunac karijere. Doduše, to ovisi i o ovome slučaju s potencijalnom olimpijskom medaljom. No, sačekajmo odluku Žalbenog vijeća Suda sportske arbitraže.
>> Bizarni Ivaniševićevi rituali