Od osme lige do senzacije Premiershipa, od seoskog nogometaša koji je preko dana zarađivao na pravom poslu i huligana sklonog tučnjavama po pubovima do reprezentativca i statusa drugog napadača Gordog Albiona – put je koji je u samo pet godina prošao Jamie Vardy (28), čovjek zbog kojega je u Leicesteru Andrej Kramarić proljetos često grijao klupu.
Napadaču nestvarne energije, kojemu je svaka utakmica na nož, kojemu pripadaju najveće zasluge za ostvarenje "nemoguće misije" Leicesterova ostanka u Premiershipu, stigla je nagrada. Kada mu je Roy Hodgson dao znak da se skine i u 75. minuti ga poslao u igru protiv Republike Irske umjesto Waynea Rooneyja, trenerima na Hillsboroughu zastala je knedla u grlu. Jer prije desetak godina potjerali su Vardyja iz Sheffield Wednesdaya s procjenom kako od njega neće biti ništa. Bio im je prenizak.
Još 2006. Vardyjeva nogometna priča nije naslućivala bajkovit rasplet. Razočaran što je u matičnom klubu proglašen "robom s greškom", digao je ruke od nogometa i utjehu pronašao u pubovima, a to ga je odvelo u probleme. Nakon jedne pijane svađe, nesuglasice je riješio šakama zbog čega je, kao osuđeni huligan, šest mjeseci morao nositi elektroničku narukvicu i svakog vikenda između 18 i 6 sati biti u kućnom pritvoru.
– To nije nešto čime se ponosim, ali skupina momaka provocirala je moga prijatelja koji je izašao u pub sa slušnim aparatom i počela ga napadati, a ja sam ga branio. Uvijek sam tu za prijatelje, čak i ako me to dovede u nevolje – kazao je poslije Vardy.
A nevolje sa zakonom u nevolje je dovela i njegovu karijeru koju je rekreativno nastavio u devetoligašu Stocksbridge Parku u kojem je igrao za 30 funti tjedno. Zbog elektroničke narukvice bio je izgubljen za većinu gostovanja, a na nekima je igrao samo prvo poluvrijeme kako ne bi prekršio uvjete slobode.
– S terena sam trčao ravno u automobil kako bih na vrijeme stigao kući. Bilo je teško, moji prijatelji su uživali, a ja sam bio zaključan u četiri zida. Srećom, imao sam veliku kolekciju DVD-a.
Usporedo se i zaposlio kao tehničar u izradi karbonskih vlakana u pogonu za proizvodnju invalidskih pomagala. U Stocksbridgeu je eksplodirao, uz povremene ekshibicije poput one kada je na trening istrčao potpuno gol, u tri sezone zabio je 66 golova u 107 utakmica što je bilo dovoljno da skauti Sheffield Wednesdaya posumnjaju u svoju procjenu. Osam puta su ga dolazili gledati, međutim Vardy je na svakoj od tih osam utakmica bio isključen! Odustali su definitivno, ali on se ipak penjao stepenicu po stepenicu, uslijedio je odlazak u sedmoligaša Halifax, nakon samo jedne sezone, u 35.000 eura vrijednom transferu domogao i pete lige u Fleetwoodu, a ondje je bio "Messi". Zabio je čak 31 pogodak u 36 nastupa, dovoljno da Leicester, tada drugoligaš, za njega isplati milijun funti (nešto više od 1,2 milijuna eura) što je rekordan transfer za nekog amaterskog nogometaša u povijesti engleskog nogometa.
Godine školovanja po "mesarskim ligama" došle su na naplatu. S početkom sezone 2014./15. nije bio u planovima Nigela Pearsona, u prve dvije utakmice nije bio ni u zapisniku, u sljedeće dvije dobio je mrvice, ali u petoj je bio u prvoj postavi. I odigrao je kao u transu. Nakon što je Manchester United uništio s pogotkom, dvije asistencije i dva iznuđena jedanaesterca, otočki nogomet dobio je novog omiljenog autsajdera.
>>Kramarićevi suigrači orgijali i rasno vrijeđali Tajlanđanku, među njima i sin trenera Leicestera
Odličan članak! Dobro prepisan iz engleskih novina. Gosp. Gradimir Đukariću, sada napišite ovako nešto o hrvatskim nogometašima. Hvala!