U povijesti nogometa 21 igrač bio je strijelac u polufinalu i finalu Svjetskog prvenstva. Među njima su neki od najvećih nogometnih celebrityja poput Brazilaca Pelea, Vave i Ronalda, Talijana Rossija, Francuza Zidanea..., ali i dvojica Hrvata; Ivan Perišić i – Mario Mandžukić.
POGLEDAJTE VIDEO:
U povijesti nogometa samo su petorica igrača bili strijelci u finalu SP-a i finalu Kupa/Lige prvaka: Gerd Müller, Zinédine Zidane, Zoltán Czibor, Ferenc Puskás i – Mario Mandžukić.
U finalu čak i – autogol
I da bi bio posve drugačiji od ostalih, čemu je oduvijek težio, jedini koji je u finalu Svjetskog prvenstva zabio gol i autogol je, naravno, Mario Mandžukić.
Jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena Mario Mandžukić (35) objavio je kraj karijere. Mandžo je, ne sumnjajte, i dalje spreman kao gladijator, Mandžo i dalje može trčati kao dugoprugaš, Mandžo bi s lakoćom revitalizirao svoj golgeterski instinkt, ali Mandži se jednostavno više – ne da.
Na leđima je 35 godina, neki njegovi sportski vršnjaci poput Usaina Bolta već su odavno u mirovini, neki poput Rafaela Nadala ušli su u ‘sudačku nadoknadu’ karijere, dok je Mandžo nakon epizode u Milanu, u kojoj ga je omela ozljeda, cijelo ljeto vagao i napokon prelomio – dosta je!
Iza sebe je ostavio bogatu riznicu trofeja i priznanja, čija je vrijednost teško dostižna, ali prva asocijacija na Mandžu nikada neće biti nijedan pehar, medalja ili diploma, nego njegov ratnički pristup, požrtvovnost, žustrina, nepokolebljivost. Mandžo je uvijek i za svaku momčad igrao ne bježeći od izazova i punoga srca, navijači su ga u Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji obožavali, a ponajveći svjetski treneri, Magath, Heynckes, Simeone, Allegri, za njega su plaćali bogatstva.
Naravno, Mandžo nije bio samo neslomljiv karakter i karizmatična osobnost, nego i hladnokrvni killer u najškakljivijim i najstresnijim situacijama. Mandžo je hladan kao špricer u Dinamovu dresu nokautirao Ajax, za Atlético je zabijao Real Madridu, za Bayern je slomio Borussiju u finalu Lige prvaka, a za Hrvatsku je postigao najvažniji gol u povijesti reprezentacije, Englezima u polufinalu Svjetskog prvenstva u 109. minuti: lukavo prikradanje iza leđa Stonesa, gromovita ljevica u suprotni kut vratar Pickforda, urlik ratnika, stisnuta šaka i rušenje meksičkog fotoreportera u neobuzdanome slavlju! To je bilo Mandžino remek-djelo, njegov gol života, njegov, rekao bi Oliver, trag u beskraju. Taj gol izbornik Hrvatske trebao bi, umjesto motivacijskoga govora, puštati svojim igračima uoči svake utakmice. Vidiš Mandžu, naježiš se i – letiš po travnjaku!
Ostala je pustoš
Mario se nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji oprostio od reprezentacije. Iza sebe je ostavio 33 pogotka za Hrvatsku u 89 nastupa, ali iza njega je ostala i pustoš, zgarište od hrvatskoga napadačkoga arsenala. Nikada ni za jednim igračem nismo toliko žalili, nitko nam nije toliko nedostajao kao taj slavonskobrodski ratnik i egzekutor, centarfor koji je to iznemoglosti terorizirao suparničke braniče i pritom neumoljivo zabijao.
Hrvatska je danas usred kvalifikacija za SP, u kojima joj kronično nedostaje napadač-golgeter. Pa kad smo već kod toga, samo jedan naš igrač postigao je dvoznamenkasti broj (10) pogodaka u tim kvalifikacijama. Ne, nije Šuker, nego pogađate – Mandžukić.
Hvala ti, Mandžo, za sve! Za svaki požrtvovni sprint, svaki onaj oštri klizeći, svaki ožiljak, svaku modricu i za svaki, baš svaki gol! Englezi su te zapamtili...
Igračina!