I danas je pobjeda u SAD-u najveća, a Ančić je potvrdio 'salataru'

Da biste osvojili Davisov pokal, morate u gostima pobijediti barem jednu veliku reprezentaciju, rekao je jednom Nikola Pilić.

Tako je bilo i s hrvatskom reprezentacijom koju je upravo on 2005. doveo do trona. Već u prvom kolu morala je u goste vrlo jakim Amerikancima...

– A oni su se hvalili da imaju dream team s Agassijem, Roddickom i braćom Bryan – kaže Pilić.

Već na otvaranju dvoboja u Carsonu (od 4. do 6. ožujka) Ljubičić je šokirao Amerikance pobijedivši Agassija sa 6:3, 7:6 (0), 6:3. Roddick je u nastavku pobjedom nad Ančićem izjednačio omjer, no vidjelo se da su Amerikanci načeti...

U subotu je sve naizgled krenulo dobro za domaćina. Otkako su 2003. debitirali u tom natjecanju, Bob i Mike Bryan dobili su svih pet mečeva u paru i pritom nisu izgubili ni jedan set. Petnaest u nizu! Dobili su i 16. protiv Ljubičića i Ančića (6:4). Drugi set odveli su do 13. igre i tu dionicu dobili s 10:8, a potom su u nastavku potpuno slomili blizance i nanijeli im prvi poraz u Davisovu kupu.

– Ako ništa drugo, zadržali smo ih na terenu dva sata i 40 minuta – tješio se Mike.

Amerikanci su računali na umor našeg dvojca, ali od toga nije bilo ništa. Na otvaranju trećega dana Ljubičić je protiv Roddicka odigrao svih pet setova i u tom trileru svejedno pobijedio sa 4:6, 6:3, 7:6 (11), 6:7 (7), 6:2. Velika je to pobjeda (3:2) kojom je trasiran put u povijesni uspjeh.

U četvrtfinalu smo u Splitu, od 15. do 17. srpnja, lako dobili Rumunje s 4:1, a Ljubičić je opet dobio sva tri meča – protiv Hanescua, u paru s Marijem protiv Pavela i Trifua i na kraju, u presudnom meču, protiv Pavela. Ponovilo se to i u polufinalu, opet u Splitu, od 23. do 25. rujna, kada smo dobili Ruse s 3:2. Ljubo je sad nanizao Južnjeg, u paru s Ančićem Andrejeva i Tursunova te na kraju, u odlučujućem dvoboju, Davidenka.

Uoči finala sa Slovačkom, Ivan je imao učinak 9-0 i postao je “kamen zaglavni” našeg pohoda na Davisov kup. Dvoboj u Bratislavi (od 2. do 4. prosinca), u kojemu domaćin nije mogao računati na suspendiranog Karola Becka, počeo je čistom Ljubičićevom pobjedom nad Kučerom u tri seta (6:3, 6.4, 6:3). Dominik Hrbaty izjednačio je omjer nadjačavši Ančića u četiri seta, ali Ivan i Mario u dvoboju parova opet su bili neumoljivi i sa 7:6 (5), 6:3, 7:6 (5) pobijedili Hrbatyja i Mertinaka.

I potom je, pri omjeru 2:1 za nas, Ljubo napravio jedini kiks. Iako je dotad imao 5:0 protiv Domina (kako su Hrbatyju skandirali slovački navijači), izgubio je taj dvoboj u pet setova i pokvario prethodni stopostotni učinak. Nije bilo 12-0 nego 11-1. Ali uskočio je Mario i pobjedom nad Mertinakom odveo Hrvatsku među osvajače Davisova kupa.

– Ona je reprezentacija bila vrh. Imali smo sjajno ozračje i momčadski duh, a Ljubo je imao fantastičnu sezonu. Ponosan sam na trofej koji sam s Njemačkom osvojio 1988. kada su Šveđani u finalu u Göteborgu imali prvog i trećeg tenisača svijeta, Wilandera i Edberga, a Edberg i Jarryd bili su ponajbolji par, ali od svih pet Davisovih pokala najdraži mi je upravo taj osvojen s Hrvatskom – kaže Pilić, nudeći recept za trofej.

– Morate imati iskustvo i dobar nos. Imamo povijesnu šansu da to ponovimo protiv Argentine u Areni. Moramo je iskoristiti jer rijetko će se dogoditi da i polufinale i finale igrate kod kuće – ističe Pilić koji će se u Areni pojaviti u ulozi sukomentatora uz Brunu Kovačevića za HRT. Sretno!