Poslije jednog glasnog Vahina razgovora s modrim vladarom Zdravkom Mamićem, Calello se pojavio na Plesu i odletio u Tursku. Dakle, jednu rundu vječnog prijepora između Mamića i njegovih trenera, uglavnom podanika i poslušnika, Zdravko je dobio. U njegovoj eri Dinamov trener bio je Josip Kuže, koji je imao kičmu kao rijetko tko, ali kuglica nije željela pasti na njegov broj pa je morao prihvatiti Mamićeva pravila igre. Profesor Branko Ivanković dvaput je bio na klupi, ali svu je svoju finoću izgubio kada je Mamiću dopustio da ga "nabije na....", da ga otpusti, pa vrati. S njim je izgubio sve gospodske manire. Miroslav Blažević jedna je od najlukavijih osoba koje sam ikada upoznao.
No, Ćiro je zaboravio da je Zdravka sve naučio, izradio je precizno oružje kojim ga je Mamić likvidirao. Krunoslav Jurčić također je u Maksimiru izgubio "svoje ja" jer nije dorastao svim Mamićevim forama. Jedini koji nije želio kleknuti bio je Zvonimir Soldo. I sam je otišao nakon nekoliko mjeseci. Dinamov izvršni dopredsjednik devet godina vodi klub prema istom načelu. Naime, on je apsolutni vladar koji kupuje i prodaje igrače. U toj politici više-manje uspješno prodaje, nešto slabije kupuje. I svi su Dinamovi igrači zapravo provedeni kroz knjige, točno se zna koliko je uloženo, a procjenjuje se i koliko se može od pojedinog igrača i zaraditi.
Dosljedan u silenziju
Adrian Calello jedna je od tih slabijih kupnji, igrač ograničenih mogućnosti koji je doveden kao pojačanje za 2,2 milijuna eura, a očito se ne može igrački nositi s potencijalom Arijana Ademija, Josipa Brezovca, Milana Badelja, nogometaša koji su bili neusporedivo jeftiniji ili nisu stajali baš ništa. Prekasno su to shvatili Zdravko, koji ga je kupio, te sportski direktor Zoran, koji ga je gledao i odlučio preporučiti bratu. I vjerojatno bi Zdravko prihvatio Halilhodžićevu sugestiju da je Argentinac "roba s greškom", ali 2,2 milijuna eura, koliko bi Mamić trebao dati Calellu, golem je novac. A igrača koji nije u kadru, koji ne igra, apsolutno je nemoguće prodati.
I u toj se ekonomskoj računici, eto, nije odveć vodilo računa o trenerovoj procjeni. Prvi Dinamov čovjek u novogodišnjoj je "poslanici" obećao da će se korigirati u svojim medijskim istupima, da više neće biti prost i divlji. Tog se obećanja drži, čak uoči puta u Tursku u zračnoj luci nije htio reći ni riječi. A ostao je dosljedan i nakon nove Štimčeve medijske ofenzive prema vodstvu HNS-a.
Mamić je više puta ponovio kako je za modre dva mjeseca skupih priprema i održavanja "hladnog pogona" da bi igrao 16 (ako će dogurati do kraja u nacionalnom kupu) utakmica do ljeta zapravo katastrofa te kako je jedini spas za modre da najesen igraju u jednom od europskih kupova. Nažalost, povijest nas uči da je na kraju važnije bilo kako će završiti bilanca poslovanja. A do rezultata je teško doći ako trener ne bude samostalan u odlučivanju i procjeni tko vrijedi, a tko ne A, podsjećam, momčad za Europu zida se zimi, a samo nadograđuje u ljeto.
Je li Mamića poljuljala spoznaja da njegov trener Vahid Halilhodžić ipak nije ispunio prvi cilj – prezimljavanje u Europi – a za njega je izdvojio 900 tisuća eura godišnje, rekordno za jednog trenera od kada je u Maksimiru? Ili je samo u pitanju Zdravkova taština u kojoj on jednostavno ne želi postati broj dva u klubu? Jer Vaha je šarmantan, blagoglagoljiv, a svidio se baš i zato što nije dopuštao da Mamić ulazi u svlačionicu, da drži motivacijske govore, da sastavlja momčad. No u četvrtak je, htio Vaha to priznati ili ne, njegov autoritet narušen. I posve je antipatično da novinare proziva udbašima, kada je jasno kao dan kako je Mamić odlučio da Calello putuje na pripreme zajedno s ostatkom momčadi.
Dosad je trener bio rezolutan
Dosad je Vaha uglavnom bio rezolutan: po kratkom je postupku riješio problem šamaranja Ademija i Rukavine te noćnog provoda njegovih "latino lovera" na čelu sa Sammirom. Jer tu nije ulazio u područje – poslovanja. Sada, kada je imao namjeru da nogometnu momčad Dinama gradi prema svojim trenerskim načelima, a u ovom slučaju svi će ga podržati jer Calello doista nije čovjek na kojem se može graditi europski Dinamo, eto, ipak nije uspio naći zajednički jezik s gazdom. Na taj način sigurno mu je narušen ugled u svlačionici, koju je dosad savršeno kontrolirao. Nema dvojbe, a to je pokazao i u prošlosti, kada se u Bjelokosnoj Obali razišao s čelnicima saveza koji ga nisu željeli saslušati i pratiti, da će Vaha dobro razmisliti o svom sljedećem potezu. Halilhodžić je već, šaleći se, za sebe rekao da je na transfer-listi. Dvojba je – uzeti 900 tisuća eura i klanjati se ili Mamiću reći zbogom. Prvi put možda proguta, no sljedeći?
Vaha se nema potrebe klanjati Mamiću, jer Vaha može danas otići iz Dinama u neki drugi klub za veće novce.