Praksa oproštaja od reprezentacije nakon Hrvatske, čini se, zaživjela je i u susjednoj BiH. Tako se pismom, koje donosimo u cijelosti, od Zmajeva oprostio veznjak Senijad Ibričić, bivši igrač Hajduka, a sada turskog prvoligaša Kayseri Erciyesspora. Za BiH je nastupio 42 puta i postigao 4 pogotka.
Evo što je napisao:
- Ja Senijad Ibričić, pod punom odgovornošću i svjestan svih posljedica, kritika, pohvala i ostalog, izjavljujem kako se i definitivno opraštam od voljene reprezentacije BiH. Opraštam se, jer želim više vremena provesti sa svojim najdražima, ali ću i dalje ostati vjerni navijač Zmajeva, što sam zapravo i bio cijelo ovo vrijeme, pogotovo na utakmicama Mundijala u Brazilu, gdje sam možda i neopravdano stavljen u drugi plan.
Razloga za ovakvu odluku je mnogo, a svi koji me znaju i prate moju karijeru, svjesni su koliko mi znači dres reprezentacije BiH.
Međutim, ono što ne želim, a što se bespotrebno potenciralo kroz medije posljednjih nekoliko mjeseci, jest da mi se spočitava da sam u najboljoj momčadi, jer sam nečiji prijatelj?!
Džeko je idol svih u BiH
Suvišno je bilo što komentirati na tu temu, jer sam ja dres bh. reprezentacije, prije svega, zaslužio zahvaljujući igrama na terenu, a ne prijateljstvu sa drugim igračima. Ne bježim od toga da sam prijatelj sa Edinom Džekom, koji je idol moje i vaše djece, idol mnogih u ovoj zemlji, ali i šire, i ponosan sam i sretan što sam bio jedan od onih koji su ga primili na najbolji način kada je prvi put obukao dres BiH.
Da, u reprezentaciji sam bio i igrao i prije nego će Džeko zaigrati za nju, ali to se očito zaboravilo.
Ne želim se nikome pravdati, niti imam potrebe za tim, ali više od 10 godina sam uz reprezentaciju i na terenu, kada god sam dobivao priliku za to, ostavljao sam srce. Za sebe, za moju porodicu, za moje Krajišnike, za sve navijače, koji su bili na stadionu, ali i sve one ispred malih ekrana i zato ne mogu dopustiti da se o meni govori kao o nečijem prijatelju, a ne igraču koji voli i BiH i koji je kvalitetom zaradio dres.
Odlazim uzdignuta čela, znajući da sam dao sve od sebe i da sam uvijek pošteno i sa ljubavlju odrađivao zadatke koje su postavili pred mene. Svima mogu pogledati u oči i reći ono što mislim, jer znam što sam sve prošao, počevši od prvih dana u dresu Podgrmeča, pa sve do danas. Sanjao sam da obučem dres BiH i hvala Bogu, taj san mi se ispunio.
Pobjede, poraze, ozljede, kritike, pohvale, sve sam to prošao i rastao sam zajedno sa svojom reprezentacijom. I meni, kao i svima vama san je bio otići na SP. Dugovao sam to sebi, svojoj braći, svojim roditeljima, svojim Ljutim Krajišnicima, koji su izgubili živote bodreći nas na utakmici u Kaunasu.
Opet bih učinio isto
Nakon što me nije bilo u momčadi protiv Egipta u Innsbrucku, već tada sam razmišljao da se oprostim, ali zbog svega gore navedenog i mnogih drugih stvari, želio sam biti dio momčadi, koji je ponosom ispunio srca većine vas u BiH. Bilo je i onih kojima je plasman na SP malo, a takvih će uvijek i biti, ali i oni su mi davali snagu, ne samo meni, već i svima nama.
Brazil je bio moj san i otišao sam tamo, sjedio sam na klupi i navijao i nema veze, opet bih to učinio, jer ja volim svoju zemlju bez obzira na to tko je izbornik.
Naravno da mi je žao što nisam dobio ni minute, jer svi ostali su osjetili teren, a ja koji sam tu godinama, sjedio sam i gledao. Zato i zbog još mnogih drugih stvari, želim reći zbogom, jer sam svjestan da reprezentacijom pušu neki novi vjetrovi i da za mene više nema mjesta, a dao sam sve što sam mogao, pa čak i više od toga i ne kajem se. Naprotiv, dao bih još i više da sam imao priliku.
Unatoč svemu, i svaku narednu utakmicu ću i dalje biti dio momčadi, ali one navijačke, jer ti momci zaslužuju našu podršku. Sistem vrijednosti u našem društvu se odavno poremetio i izgubila su se neka moralna načela, ali ono što nikad ne smijemo zaboraviti, to je činjenica da su, sada već moji bivši suigrači, a i ja sa njima, na terenu uvijek ostavljali posljednji atom snage.
Nekad nije išlo, i nekad ni to nije bilo dovoljno, ali nitko od nas nije više želio pobjedu.
Svojim prijateljima, suigračima, želim mnogo sreće u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, koje neće biti nimalo lake, a ja ću se pridružiti navijačkom puku.
Na kraju, želio bih zahvaliti najviše svojoj obitelji koja je uvijek bila tu uz mene, svim izbornicima koji su me vodili i kod kojih sam dobivao priliku, počev od Sliškovića, Muzurovića i Ćire. Hvala i N/FSBiH, koji je učinio mnogo za sve nas, posebice u posljednje vrijeme, a najveću zahvalu dugujem našim navijačima, koji su nas uvijek bodrili punog srca. Ne želim nikoga zaboraviti, jer moje srce je puno ponosa, a oči pune suza dok vam ovo pišem, jer reprezentacija je veliki dio moga života i teška srca sam se odlučio na ovaj korak.
Hvala vam svima!
Volim te BiH!'
>>Fifa priznala: Suci su BiH poslali kući!
>>BiH mediji nakon poraza i ispadanja: Uništio nas je novozelandski ribar
BIH nije nikakva repka , to je k.... Ujedinite sva tri naroda pa se javite.