Igor Štimac analizira vatrene: To je problem, potrebne su promjene

Dvadeset godina nakon francuskog ljeta 1998. godine. Stojim na tribini u Sočiju i uživam u trenutku. Bio sam istraumatiziran onime što se događalo u sto dvadeset minuta igre, naravno i u tom stresu jedanaesteraca. Drugo je kada si igrač, izbornik ili samo navijač. Koliko god bilo stresno, trenutak sreće uživanja u pobjedi ipak je nemjerljiv s bilo kakvom patnjom.

Predmnijevao sam da ćemo imati još težu utakmicu nego protiv Danske, a posebno sam se pribojavao kada je službeno objavljen sastav. Preofenzivna postava stvorila nam je probleme, posebno jer su Modrić i Rakitić morali u prekomjernu potrošnju energije. Ali izbornik je na vrijeme to shvatio, reagirao, svjestan da je tim potezom utakmicu uvukao u nemirno more. Srećom, igrali smo protiv suparnika kojem je i četvrtfinale bio plafon, vidjelo se to i kroz turnir, ali i u dvoboju s nama da će puno teže dolaziti do prilike nego mi.

Vidi se da smo energetski potrošeni, da je to jedan problem na kojem ja ‘jašim’ posljednjih dana i od kojeg ne mogu odustati. Ne mogu se oteti dojmu da smo se pripremali da prođemo skupinu, da nismo razmišljali tako daleko da ćemo u srijedu biti u Moskvi. Mislim da stoga naša reprezentacija u srijedu mora doživjeti i neke promjene. Ponajprije moram reći da samo naglas razmišljam, nikako to nije poruka izborniku Daliću, koji na ovom turniru radi veliki posao.

>> Pogledajte kako se slavilo diljem Hrvatske

Kako je Hrvatska slavila pobjede nogometne reprezentacije

Dakle, razmišljao bih o Ćorluki, Strinić je dva puta tražio zamjenu, stoga bih igrao s Pivarićem. Naime, neplanirane zamjene izbornika i momčad uvedu u poprilične probleme. Igrao bih u formaciji 4-1-4-1 ili 4-4-1-1, s tim da bi Brozović obavezno bio taj najdefenzivniji vezni. Kada govorimo o čovjeku koji bi igrao iza Marija Mandžukića, to bi svakako bio Luka Modrić. Ivan Perišić pokazao je da nije spreman za ovaj turnir na najvišoj razini, stoga bih na njegovo mjesto stavio Antu Rebića. To je igrač koji može još jako puno dati na ovom turniru.

To su samo moja razmišljanja, ali svaki trener ima nešto svoje, pa tako i ja možda to vidim drukčije u odnosu na neke druge trenere.

Od jutra mi zvoni telefon, Englezi me zovu i traže moje razmišljanje o utakmici. Osjetio sam kod njih euforiju koju nisu imali na početku natjecanja. Ispratili su svoju reprezentaciju s puno podsmijeha, engleski mediji su prilično strogi, s puno nepovjerenja nakon svih posrtanja posljednjih godina. Meni se sviđa što će Englezi u polufinale ući sa statusom favorita, barem će takva percepcija biti sve do srijede.

No zabrinjava me spoznaja da je ova reprezentacija Engleske bolja nego što je to možda percepcija javnosti.

Igramo protiv nogometne sile, protiv momčadi koja je moderna, kvalitetna. Imaju klasne nogometaše, generaciju koja je mlada, čini se, bez kompleksa i nogometno po meni bolja od prijašnjih generacija. Moramo paziti da nam ne nametnu trku, igraju okomito, neugodni su, a više nego ikad imaju individualnih rješenja. Doduše, nikada ne treba smetnuti s uma da su više nego bilo tko drugi u stanju sami uprskati stvar.

Srijeda, Moskva, prilika koja se u životu ponudi jednom ili nijednom. Idemo u bitku razmišljajući kako stići u finale.