Nekih 400 kilometara od Teherana, u brdima, na nadmorskoj visini od preko 1500 metara, uz rijeku Zayanderud, smjestio se Igor Štimac (48), nekadašnji hrvatski izbornik, čelnik Hajduka. Legendarni stoper "kockastih" preuzeo je jedan od najslavnijih iranskih klubova Sepahan, praktički je krenuo na svoj novi nogometni put. Iran je prva stepenica u Štimčevoj karijere nakon Hrvatske.
– Svaki početak je nova priča, pa tako i ovaj moj – kaže Štimac, koji je prije nekoliko dana preuzeo šestoplasiranu momčad prvenstva Irana.
Grad triput veći od Zagreba
Oduševljen je Isfahanom, gradom u kojem živi i radi u kojem je Sepahan najvažniji dio svakodnevice. Iranci obožavaju svoj klub, "žuto-crni" su u Isfahanu svakodnevna tema.
– Grad je predivan, prvi dojmovi su odlični. U njemu živi preko dva milijuna stanovnika, Isfahan je prava turistička atrakcija. Klima mi odgovara, temperature su slične onima u Splitu, uživam u svakom trenutku provedenom ovdje. Isfahan je, da vam ga malo približim, tri puta veći od Zagreba, ima sve što moderan grad mora imati sa svom ljepotom svoje kulture i običaja. Pun je predivnih parkova i zelenila, nisam previše izlazio, ali ono što sam uspio vidjeti su znamenitosti koje oduzimaju dah. Pravi je mamac za turiste, nije se teško priviknuti na takvu ljepotu koja te okružuje – rekao je Štimac.
Zajedno s njim su Ivo Šeparović kao pomoćnik i Zoran Varvodić, koji vodi brigu o vratarima. Još uvijek je hrvatska ekspedicija smještena u hotelu.
– Do kraja mjeseca traje turistička sezona, teško je pronaći adekvatan smještaj. Ma, ionako smo po cijele dane u kampu, posao je na prvom mjestu, najčešće i jedemo u kampu. Ponekad, ako umor nije prevelik, na kraju radnog dana odemo u neki od elitnih gradskih restorana, ali i to je rijetko. Odmah nas je fascinirao promet, posebno taj specifični način vožnje. Automobili, pješaci, motori "dolijeću" sa svim strana, prava je umjetnost snaći se u tom čudu – smije se Štimac.
U Iran je trebao još u lipnju, bio je u pregovorima s Esteghlalom, uz Sepahan i Persepolis (vodi ga Branko Ivanković s kojim se Štimac po rasporedu susreće krajem siječnja), najslavnijim tamošnjim klubom, ali nije uspio s vodstvom kluba naći zajednički jezik. Izgleda da mu je Iran bio suđen. Sepahan je veliki suparnik teheranskom dvojcu, ti derbiji imaju velik značaj. Uostalom, titule prvaka Irana najčešće idu na te tri adrese, u posljednjih tridesetak godina samo su se Foolad, Nas Tehran i Saipa još osladili titulama prvaka.
– Sepahan je najuspješniji iranski klub u ovom stoljeću, odnosno otkako je formirana profesionalna liga Irana. Ima pet prvenstava, četiri osvojena klupa, stalni je sudionik Azijske lige prvaka – kaže Štimac.
I ove sezone će igrati u Ligi prvaka.
– Start je početkom 2016. godine, naš prvi cilj je proći skupinu, a poslije ćemo vidjeti.
Bonačić do finala Azijske LP
Sepahan se nije proslavio startom u prvenstvu, branitelj titule prvaka Irana drži šestu poziciju, koja ne zadovoljava klupske ambicije. Uostalom, da je Sepahan pri vrhu, onda ne bi bilo ni smjene trenera.
– Momčad je u zahtjevnom razdoblju tranzicije, imamo dosta starijih igrača i slijedi nam težak proces pomlađivanja momčadi. Prosjek starosti udarne postave je 30,5 godina, jasno je svima da se moramo okrenuti mladima. No, svjestan sam da se u tom procesu ne smiju zanemariti rezultati. Trenutačno smo šesti na tablici, prvoplasirani nam bježi pet bodova, uskoro nas čeka polufinale kupa s lokalnim rivalom Zob Ahanom, ali vjerujem da ćemo doći na pozicije koje Sepahan zaslužuje.
U Isfahanu su svoj pečat ostavili brojni hrvatski treneri, prije Štimca na klupi Sepahana bio je Zlatko Kranjčar (od 2011. do 2014. godine), a s Lukom Bonačićem na mjestu trenera Sepahan je 2007. godine igrao finale Azijske lige prvaka.
– U stvaranju velikog i jakog Sepahana naši treneri ostavili su veliki trag, nemojte zaboraviti da je tu bio i Stanko Poklepović, on je ostavio odličan dojam o hrvatskim stručnjacima koji su ovdje izuzetno cijenjeni.
Naučit ću osnove jezika
Naravno, na stalnoj je liniji sa Splitom u kojem mu je ostala obitelj.
– Nedostaju mi, naravno da mi obitelj i prijatelji nedostaju. Često se sjetim konobe kod prijatelja Ante, kartanja i pjesme. Ali, sada sam okrenut Sepahanu, planovi su što prije sve pripremiti kako bi mi se pridružila obitelj, naučiti osnove jezika (farsi-perzijski, nap.a.) i ostvariti što bolje rezultate s momčadi – kazao je Štimac.
Ima nešto što mu ne nedostaje. Tamo u Isfahanu ne mora slušati svakodnevne priče o hrvatskom trenutku, posebno nogometnom u kojem dominiraju neke druge stvari.
– Iskreno, dosadila mi je hrvatska atmosfera negativizma u kojoj su vrijednost potpuno izokrenute i u kojoj se ništa i nikoga ne poštuje – zaključio je Igor Štimac.
sve najbolje i duuuuugo ostani tamo