Igrači su bez kune, prazne tribine, afere! To je naš nogomet

Tresla se brda, rodilo se – niš. Nakon višemjesečnih vapaja velike većine naroda i javnosti da nam trebaju promjene u HNS-u i hrvatskom nogometu općenito jučerašnja skupština pokazala je da se baš ništa promijenilo nije, a tako skoro i neće. Davor Šuker, koji je na čelu hrvatske krovne nogometne organizacije već pet i pol godina, dobio je novi mandat. I to mu je bilo jedino bitno, nije se ni zacrvenio što je dopredsjednik Uefe, Nijemac Reinhard Grindel, morao gledati svađe i visoke tonove jučer u Sheratonu.

A glasovanje je, eto, pokazalo da je Šuker gotovo pa idealan kandidat, jer dobio je čak 47 od 55 glasova skupštinara. No, ako je Šuker doista tako idealan kandidat kako pokazuju rezultati izbora, onda jadna nam je majka, kako bi to rekao Ćiro. Jer Šuker je 2012., kada je došao na čelo HNS-a, obećao sljedeće: “Ujedinit ću hrvatski nogomet, vratiti povjerenje u sudačku organizaciju, podignuti kvalitetu HNL-a i infrastrukture, a reprezentacija će konačno dobiti svoj kamp!”

Kao što vidite od četiri ključna obećanja ispunio nije nijedno. E, sad, ili je vijećnicima i skupštinarima u tim Savezima pamćenje vrlo kratko pa se ne sjećaju što im je Šuker obećavao ili većina njih ima koristi od postojeće raspodjele moći u hrvatskom nogometu. Bojimo se da je ovo drugo. I zato se većina županijskih saveza uoči izbora prodaje za 100.000 eura obećanih u sljedeće četiri godine, ili nasjednu na štos što je HNS taman uoči izbora Uefin novac za nacionalni kamp odlučio preraspodijeliti klubovima za nove travnjake. A usput ih uopće ne zanima kamo je i kako nestalo 14 milijuna kuna od 52 milijuna koje je HNS dobio za kamp od Uefe. A zašto bi ih i zanimalo kada su neki od čelnika tih županijskih saveza ljudi koji su opasno zagrezli u kriminal, ljudi koji pronevjeruju novac, ljudi koji prijete novinarima...

Dario Šimić, jedini kandidat koji je pokušao smijeniti Šukera, rekao je da je zbog izbornih pravila lakše postati predsjednikom Sjeverne Koreje nego šefom HNS-a. I u pravu je jer od prvog trenutka bilo je jasno da Šimićeva četvorka nema nikakve šanse, osim ako se u izbore ne umiješa politika, odnosno premijer Plenković. Samo je on mogao dati mig lokalnim čelnicima HDZ-a koji vladaju županijskim nogometnim savezima, no očito je to radio s figom u džepu. I prekjučer je premijer izjavio: “Vjerujem da se HNS mora prozračiti, pluralistička struktura bila bi puno zdravija od ove sadašnje.” No, Plenkovićeva podrška promjenama ili je zakasnila ili nije bila dovoljno odlučna.

Drugi čovjek koji je mogao pokrenuti promjene u HNS bio je predsjednik Rijeke Damir Mišković. Ali večera u centru Zagreba i srdačni zagrljaji i poljupci s velikim gazdom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem razotkrili su do gologa Miškov stav i u tom trenutku Šimić je definitivno doživio poraz.

“Najmračniji krugovi pakla rezervirani su za one koji u vremenima moralne krize ostanu neutralni i suzdržani”, davno je napisao Dante Alighieri.

E, baš takav je bio predsjednik Rijeke, ali i svi oni koji guraju glavu u pijesak i tvrde da je stanje u našem nogometu idealno. I tako, zbog Miška, lokalnih šerifa iz županijskih saveza, Mamića i ostalih, sve će ostati isto. Klubovi HNL-a grcat će u dugovima, igrači Istre i Cibalije neće imati 50 kuna u džepu, travnjaci će sličiti na oranice, svlačionice u Kranjčevićevoj će se i dalje raspadati, broj gledatelja na tribinama i dalje smanjivati, nogometni sjever i jug ostat će razjedinjeni...

No bolje očito nismo ni zaslužili. Uostalom, nogomet nam je samo preslika društva. Države u kojoj sve više ljudi odustaje od borbe i bježi u inozemstvo. Nadamo se da Šimić, Kos i društvo ipak neće odustati od borbe.