S Cipra, iz idiličnog mjesta Kapparysa nedaleko od mediteranskog turističkog dragulja Agie Nape, javio nam se naš najstariji nogometni profesionalac u Europi, 38-godišnji bivši reprezentativac s 58 nastupa Danijel Pranjić.
Nekada zvijezda Dinama i Bayerna, bogodani ljevonogi brzanac, čovjek s kojim je Hrvatska rušila Njemačku i Englesku, danas je član ciparskog drugoligaša Agie Nape.
Danijel je rođen 1981. godine, vršnjak je Ikera Casillasa, Zlatana Ibrahimovića, Davida Ville, Rogera Federera..., i još ne pomišlja na kraj karijere!
Ostat ću živjeti ovdje
– U 2. ciparskoj ligi, do stanke zbog pandemije koronavirusa, odigrao sam više od 20 utakmica ove sezone. Moram reći da se osjećam odlično, fizički sam u izvrsnom stanju i bez obzira na godine, još uvijek mi se čini da sam najveći profesionalac u ovoj ligi i da pretrčim više od mnogih 20-godišnjaka.
Dokad ću igrati? Ovako kako se osjećam, mogao bih bez problema igrati do četrdesete, pogotovo ako se moj klub plasira u 1. ligu – priča nam Pranjić i nastavlja:
- Ovdje na Cipru namjeravam živjeti i nakon završetka igračke karijere. Upisao sam Trenersku akademiju HNS-a, a kada uskoro steknem Uefinu B-licenciju, ponuđeno mi je da vodim nogometnu školu svoga kluba, a s njom bih mogao biti i trener u ovdašnjoj 2. ligi. Igrajući u njoj polako upoznajem mentalitet i stavove nogometaša u tom rangu.
Pomalo sam neugodno iznenađen njihovim radnim navikama i općenito stavom prema svome poslu. Meni je nepojmljivo da tako neozbiljno shvaćaju poziv koji bi im mogao donijeti veliku zaradu. Nekako su letargični, pomalo lijeni...
Pranjić ima još jedan, odnosno dva jaka razloga da ostane živjeti na Cipru.
– Da, još sam u slavljeničkom raspoloženju. Naime, prije dva dana moja djevojka Christina, inače ciparska Rumunjka, rodila nam je sina Nou. Iz prvoga braka imam devetogodišnju kćer Lanu i trogodišnjeg sina Leona.
Ovdje je život doista lijep, Cipar ima 360 sunčanih dana godišnje, u ovo doba godine temperatura je između 20 i 25 stupnjeva i razmišljam o tome da bih se ovdje mogao skrasiti za stalno – ističe Pranjić.
Na Cipru je do subote zabilježeno 595 slučajeva zaraze koronavirusom. Kakav je režim života?
– Na otoku je lakše kontrolirati epidemiju, pa zato ovdje nema toliko puno zaraženih. Režim je takav da, kada želite izići iz kuće, morate nadležnoj instituciji poslati SMS, onda vam ona odobri boravak vani, najviše do tri sata.
Prekoračite li taj rok, kazna je 300 eura. Poslije 18 sati više se ne smije biti vani. Nadamo se da će nam te mjere omogućiti da, kako je planirano, oko 25. travnja počnemo trenirati, a u svibnju nastavimo prvenstvo – objašnjava Pranjić.
Iza vas je gotovo 20 sezona profesionalnog igranja, od Belišća, Osijeka i Dinama do Heerenveena, Bayerna, Sportinga, Celte, Panathinaikosa, Kopra, Anorthosisa i Agie Nape. Koji je bio vaš vrhunac?
– Svaka čast Bayernu, jednom od najvećih svjetskih klubova, gdje sam doživio zvjezdane trenutke, ali igranje za hrvatsku reprezentaciju za mene je uvijek bio vrh vrhova. To je doista najljepši osjećaj, kada igrate za svoju zemlju, za svoju naciju, i kad znate koliko je to ljudima u domovini važno.
Pa ipak, u Štimčevo vrijeme odlučili ste napustiti reprezentaciju? Bili ste uvrijeđeni što niste pozvani, a onda i pozivom Sammiru.
– Nije to bilo na osobnoj razini sa Sammirom, nisam imao ništa protiv njega, dapače, poslije smo zajedno igrali nakon što me Niko Kovač vratio u reprezentaciju. Zasmetalo mi je što mi je Štimac nakon utakmice sa Švicarskom u Splitu, najavio da me i dalje treba, a onda me bez objašnjenja nije uvrstio na tri sljedeća popisa.
Tada sam se odlučio povući. Možda sam pogriješio, možda je i Igor pogriješio, tko zna. Iako, i s njim danas imam korektan odnos.
Najbolju utakmicu za Hrvatsku odigrali ste protiv Njemačke u Klagenfurtu na EP-u 2008?
– Ne, još bolje igrao sam u sljedećoj, protiv Poljske, kada sam asistirao Klasniću za pobjednički pogodak.
S Bayernom do dva finala LP-a
Prototip ste modernoga profesionalca i uzor mnogima u svome okruženju. A tko je bio vaš nogometni uzor?
– Moj idol bio je Zvonimir Boban, vječno mi je njegova slika bila pred očima kada sam igrao. On je bio primjer istinskoga, karakternog vođe, pravi kapetan.
Vaših idealnih 11 u karijeri?
– Na golu Neuer, u zadnjoj liniji Lahm, Robert Kovač, Šimunić i Alaba, u sredini Modrić, Rakitić i Schweinsteiger, na krilima Ribery (najbolji igrač s kojim sam ikada igrao) i Robben, a u špici Eduardo da Silva.
S Bayernom ste dva puta došli do finala Lige prvaka, ali ste i 2010. i 2012. godine u toj utakmici ostali na klupi. Iako ste primjerice 2010. protiv Manchester Uniteda u četvrtfinalu odigrali jednu od najboljih utakmica u karijeri.
– Te godine napravio sam pogrešku u prvoj polufinalnoj utakmici s Lyonom. Naime, svjesno sam se u toj utakmici išao čistiti od kartona kako bih propustio uzvratnu i mogao nastupiti u finalu, a onda je uzvratu s Francuzima sjajno igrao Hamit Altintop i zahvaljujući tome bio je Van Gaalov izbor i u finalu.
Da sam nastupio protiv Lyona, uvjeren sam da bih igrao i protiv Intera – zaključio je sad već legendarni Danijel Pranjić.
Kaže da imaju "samo" 600 zaraženih u grčkom dijelu Cipra. Hrvatska je cca deset puta veća od grčkog dijela Cipra, a ima 1.500 zaraženih. Znači da ima deset puta više ,6.000 zaraženih, to bi bilo "samo".