Dug je bio put od kluba kojem su glavni sponzor bile Jugoslavenske željeznice, pa se na svako gostovanje išlo vlakom, preko moćnika koji je elegantno osvojio dva naslova prvaka Europe, do "bogeca" koji je zbog neimaštine morao odustati od sportski izborene Eurolige.
Klupske vitrine Cibone nostalgično podsjećaju na pet europskih i niz domaćih trofeja, a vukovi su i jedno vrijeme bili rekorderi po broju uzastopnih nastupa u Euroligi (20) u čemu im nisu mogli parirati niti giganti poput Reala, Barcelone, Makabija, CSKA-a...
Novac u šleperima
Doduše, upravo je tada, dok se tvrdilo da Cibona mora igrati Euroligu pod svaku cijenu, i nastao značajan dio enormnog klupskog duga od 110 milijuna kuna. Za njega njegovi nasljednici optužuju bivšeg direktora Božu Miličevića, a on će reći da su veći dio napravili oni koji su ga naslijedili:
– Kada sam ja odlazio, dug je bio 54 milijuna kuna, ali uz potraživanja od 10 milijuna kuna koja je klub naplatio, dakle 44 milijuna kuna s kreditima i netaknutim nekretninama. Nekako 2006. počele su ucjene kojima se sve htjelo dovesti u pitanje. Kako pametniji popušta, našli smo se s Gradom i prepustili mu da kadrovski oni vode klub kad su već obećali da će novac u klub s njima dolaziti u šleperima. Grad je tada postavio predsjednika Previšića i direktora Knegu i oni su napravili maksimalan gubitak, ali i zato što ih je izdao onaj koji ih je i postavio. Nakon njih, pred Badnjak 2010. došla je tročlana gradska hunta, a sve to diktirao je samo jedan čovjek, onaj koji ih je i postavio.
"Onaj čije se ime ne smije spomenuti", u Miličevićevim izjavama zapravo je gradonačelnik Milan Bandić. On sam smatra se spasiteljem kluba, dok ga Miličević smatra njegovim grobarom:
- Zahvaljujući njemu, Cibona je ostala bez svega i još je dužna 40 milijuna kuna, a imala je nekretnine, imala je diskoteku Saloon, imala je dvoranu KC "Dražen Petrović" upisanu na svoje ime.
To tvrdi Miličević, kojem se upletanje politike u klubove nimalo ne sviđa:
– U rušenju Cibone sudjelovao je čak i VONS. Kada smo, suprotno aktualnoj politici, 1998. odlučili da se u dvoranu može ući s Dinamovim rekvizitima, dobili smo zabranu da nijedna lipa od državnih tvrtki ne smije ući u Cibonu. Jako brzo tome se priključio i Grad i počelo je maksimalno zakidanje Cibone na svim poljima, što je kulminiralo ucjenjivanjem našeg glavnog sponzora VIP-a da mora izaći iz kluba.
Štošta se od Bandićevih poteza ne sviđa Miličeviću pa tako ni da se za sanacijskog predsjednika (spasitelja) postavi klupska legenda Aleksandar Petrović. A baš je Aco taj koji je prošao sve faze i sve važne uloge u tom klubu. Osamdesetih je bio vrlo važan dio trofejnog igračkog mehanizma, 90-ih je bio uspješan trener, a sada je čelni dio upravljačke strukture. On ističe:
- Tih 90-ih dvaput smo zakvačili četvrtfinale Eurolige, što je danas znanstvena fantastika. Osim toga, Cibona je tih godina imala uređen proračun, ja bih rekao sve do sredine prvog desetljeća novog milenija. Ovo što smo naslijedili problemi su novijeg datuma, nerazmjer je nastao u proteklih šest, sedam godina, kada se trošilo mnogo više nego što se imalo.
Velike financijske krize
Cibona je dvaput preživjela velike financijske krize. Prve se jako dobro sjeća tvorac velike europske Cibone Mirko Novosel:
- Bilo je to sredinom 70-ih kada je klub spasio pokojni Vladimir Anzulović dovevši u njega tadašnjeg političkog moćnika Slavka Šajbera, koji je naredio da se četiri prehrambena giganta – Franck, Kraš, Badel i Voće – moraju udružiti u SOUR Cibona. Već četiri godine poslije osvojili smo prvi naslov prvaka SFRJ.
Druga kriza zbila se 1989., no tada je u klub iz Zadra došao Bože Miličević:
- Za po 100.000 njemačkih maraka otkupili smo pravo na lutriju od Jugoplastike, Dinama, Hajduka i tu godinu smo na prodaji srećki zaradili 13 milijuna DEM.
U treću akciju spašavanja krenuo je Petrović, zajedno s mladim direktorom Domagojem Čavlovićem.
- Dodirnuto je dno. Samim zelenim svjetlom na predstečajnu nagodbu, za koju ne kažem da je pravedna prema vjerovnicima, otvoren je način da vratimo dugove i da dobijemo priliku za nov i čist start. Uskoro će u klub ući poslovni ljudi i oni će odlučiti s kojom će strategijom klub dalje – poručuje Aco.
>> Cibona od Dinama posudila šest puta, vrijeme je za vraćanje dugova
>> Ako Grad Zagreb ne pomogne Realu sa Save, stečaj je realna opcija
do 90-ih veliki klub, dolaskom Miličevića vladaju kamenjari i kamenjarski stil vladanja, klub se poseljačuje, pumpaju se i dilaju ugovori i sada bi neki Čavković ili Petrović trebali spasiti Cibonu, smiješno, samo otpis dugova je može spasiti