Iniesta za sva vremena!

Andres Iniesta u petak je pronašao vrijeme za Večernji list. Prije odlaska ljubazno sam zahvalio i stisnuo ruku, nosivši uspomenu koja nikad neće izblijedjeti. Osvojio me jednostavnošću. Ni jednog trenutka nije podcijenio Nizozemsku, očekivao je najtežu bitku. Iako su igrali najljepši nogomet, Iniesta je bio oprezan. I imao je veliki respekt. Kao da je znao...

Sve su kladionice rekle - Španjolska, znamenita hobotnica Paul također. Sve je pogodio, nevjerojatno...

Nizozemci nisu igrali lijepo, ali su ratovali. Imali su sporadično i inicijativu, ali nisu znali pronaći vrata raja. Pred njima je stajao Arjan Robben, dva puta je išao sam, posve sam prema Casillasu. Bert van Marwijk, igrači i navijači su se već ljubili, a igrač tog kalibra dosad to nije promašivao. Ali ipak je ovo finale najveće utakmice koja postoji, "skratila" se noga, "zamrznuo" se dribling. No, nije on jedini krivac, nešto se pitalo i najboljeg svjetskog vratara Ikera Casillasa. On je obranio zlato, s Iniestom je mogao podijeliti i titulu najčovjeka finala. Na koncu, nakon Dine Zoffa (1982.), kao prvi vratar kapetan iz ruku S. Blattera i predsjednika JAR-a Zume visoko podignuo pehar.

Poljupci, ples već na travnjaku, možemo zamisliti što je tek bilo na uzavrelim Pirinejima. Fiesta vjerojatno još traje dok ovo čitate, trajat će danima. U slavu najboljeg, najšarmantnijeg nogometa ovog doba.

I zaboravit će se završna večer u kojoj España nije bila za usklik 'viva'. Bila je to slabija izvedba od očekivanja, jer na trenutke je taj Del Bosqueov "dream team" tražio kraj runde. Nisu s lakoćom pleli oko nizozemske brave, "ubadali", čak se i famozni David Villa "ugasio" nakon četvrtfinala. Nizozemci nisu pronašli treću sreću, ona je sinoć i u akciji kod jedinog gola, barem u njezinu začetku, bila malo sumnjiva. No, Englez Webb vjerovao je pomoćniku. Fabregas je čisto gurnuo Iniestu u mat-poziciju. A on otišao u povijest kao čovjek koji je odlučio prvaka...