U vrijeme kada je u hrvatskoj košarci kult reprezentacije erodirao, Pavle Marčinković jedan je od onih koji se uvijek odaziva. I koji ne kalkulira hoće li za njega biti mjesta na sljedećem velikom natjecanju. A ovom prigodom iskustvom će predvoditi nacionalnu vrstu u prve dvije utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2023. godine, u četvrtak protiv Slovenije (20.45 u Zagrebu) i u nedjelju, u gostima, kod Finske.
– Računamo li ovoljetne kvalifikacije za Olimpijske igre, meni su ovo šeste kvalifikacije za velika natjecanja..
Prvi me zvao Repeša
A na koliko istih je nastupio dosad?
– Točno nula.
I baš zato Pavle nam se čini logičnim izborom za kapetana ove pomlađene vrste jer uvijek je bio spreman odazvati se kada god su u pitanju bile neke rovovske bitke. A pri tome nije radio problem kada bi neki drugi, koji nisu "krvarili" otišli na veliko natjecanje.
– Ja sam svjestan svojih mogućnosti i znam kakvo je stanje na mojoj igračkoj poziciji. Moj reprezentativni put započeo je 2012. s Repešom, a i tada mi je bilo jasno da za mene na Eurobasketu 2013. neće biti mjesta, no zašto ne iskoristiti priliku. Niz godina nakon toga uopće me nije bilo među pozvanima, a onda me u reprezentaciju vratio Mršić kod kojeg također nisam nimalo kalkulirao. Jer da jesam rezonirao hoću-neću, ne bih se dobro proveo. Ovako se nastojim motivirati za svaku pojedinačnu utakmicu, iz dana u dan, i biti u službi reprezentacije.
Pavle je ovo ljeto bio na pragu nastupa na velikom natjecanju, no Hrvatska se nije plasirala na Olimpijske igre.
– Da odem na veliko natjecanje, nedostajale su mi dvije pobjede.
Unatoč tome što će izbornik Mršić sljedeće ljeto raspolagati svim najboljim igračima (Bogdanović, Šarić, Zubac, Simon, Žižić, Hezonja...), možda ga sljedeće ljeto na Eurobasketu ipak vidimo.
– Ajmo mi korak po korak, da mi dobro odigramo u prva dva "prozora", protiv Slovenije i Finske te u veljači u dvije utakmice protiv Švedske.
A u te bitke ući će kao najstariji i najiskusniji Mršićev izabranik. S dosta košarkaši "golobradih" suigrača poput trojice cibosa, Prkačina, Gnjidića i Brankovića.
– Uvijek se sjetim sebe u njihovim godinama jer ja sam tada tri godine sjedio na klupi. To je jako osjetljivo razdoblje u kojem sam ja stao u razvoju, nisam napredovao, a oni već izvode ozbiljne igračke predstave. Kada ih vidim, spopadne me žal što u tom razdoblju nisam bolje iskoristio svoje prilike.
I kroz poraz se raste
Koliko će tim debitantima u četvrtak biti psihološki lakše igrati protiv igrača s kojima su se susretali u utakmicama ABA lige jer Blažić, Murić, Rupnik... članovi su Cedevita Olimpije?
– Sigurno je da će im biti psihološki lakše kada nasuprot sebe vide igrače s kojima su se nadmetali u klupskim utakmicama. S druge strane Prepelič, šuter iz Valencije, može im služiti kao motivacija da pokažu da mogu igrati i na toj razini. Dobra je stvar da među nama ima i igrača koji su u mlađim uzrastima osvajali medalje jer kada jednom osjetite što znači osvojiti trofej, i glad za tim osjećajem postaje utaživa.
Kao čovjek koji predstavlja oličenje kulta reprezentacije, što predlaže činiti da se taj pojam osnaži među hrvatskim košarkašima koji igraju u inozemstvu? Jer, među njima ima onih kojima se baš i neda igrati za Hrvatsku ove "male" utakmice ili to ne čine jer nisu u ljubavi s izbornikom.
- Vjerujem da se kult može ojačati momčadskim duhom. Utakmice se dobivaju i gube, sve je to proces, no budemo li mi izgledali kao momčad, onda ćemo i kroz poraze rasti.
a oko čega ti šefe da kalkuliraš, heheheh..da se odazoveš ili ne??? Pa realno, da nije ovog rata Fiba-Euroliga-NBA.. nitko od vas tu prisutnih, ne da nebi igrao za repku nego nebi smio ući u dvoranu...tako da nemoj kalkulirati i dalje...