Ipak se može! Tri utakmice, 100.000 ljudi i ni jedan izgred

Dobro jutro, Ligo prvaka! Bilo je to plavo jutro. Jutro u kojem ste zaboravili da vas "guši švicarac", da je burza u Zvonimirovoj puna do vrha, da vam problematični tinejdžer baš ovih dana na zadnjem popravnom ispitu spašava razred, da ćete se još mjesecima oporavljati od svih troškova ljetovanja. Bilo je to ono jutro kada život opet ima pun smisao, kada barem na tren čovjek zaboravi na sva modra prokletstva kojim smo svjedočili desetljećima.

Dinamo nakon 12 godina stoji s 95-postotnom sigurnošću u Ligi prvaka, nakon ljeta koje je vratilo vjeru. Devedeset tisuća ljudi u ta je tri izleta napunilo Maksimir. Osim zvižduka upućenih Krunoslavu Jurčiću za slabo izdanje protiv Helsinkija, i Mamićeve provedene noći u policiji, što su mnogi pozdravili jer je branio nestašne navijače, a drugi pak u tome vidjeli još jednu perfidnu igru, incidenata nije bilo. Tek petnaestak pritvorenih, zbog remećenja mira oko stadiona i preprodaje ulaznica – bilanca je koja će otkriti da nogomet može bez huliganizma. Obitelji s djecom slika su koju svakako želimo vidjeti na maksimirskom stadionu. Bilo je to ljeto koje je podsjetilo na Medveščak i njegovu čarobnu publiku s kojom smo se oduševljavali posljednje dvije godine.

- Moj nećak Christian Mayer, koji trenira nogomet i živi u Njemačkoj, od jučer sanja da jednom zaigra u Dinamu i da njegovo ime skandiraju kao i Sammirovo! Christian je jučer bio iznimno ponosan na svoje hrvatske korijene. Ozračje je u Maksimiru napokon pravo nogometno, kulturno, europsko. Na tribinama su bile sve generacije, nije bilo vrijeđanja, čak ni onog klasičnog navijačkog psovanja. Nije bilo rasizma, bio je to praznik za oči, za uši i za dušu - javio se u redakciju ponosni navijač Dalibor.

Zagreb je, posebno u nekim prijašnjim vremenima, bio grad pristojnih ljudi, a najveće Dinamove pobjede (Eintracht, Partizan, Celtic...) protjecale se u sjajnom ozračju. I da, na tim su utakmicama bili i Bad Blue Boysi, koji ipak nisu sve zlo Dinama. Žestokih plavih dječaka nema, nema ni huligana koji će se uvijek uvući u njihove redove, ali nema velike modre snage i ljubavi u ljudima koji samo žele pošten i transparentan Dinamo. No, znaju Mamić, Jurčić, Sammir, i svi oni koji hrle u Maksimir za jednu kunu – Dinamu trebaju BBB-i.