Na zagrebačkom jezeru Jarun ovih se dana održava državno Prvenstvo u veslanju na kojem je najstariji sudionik, u seniorskoj konkurenciji, 50-godišnji Splićanin Igor Boraska. Svjetski prvak iz 1994. u dvojcu s kormilarem Ražovom i partnerom Frankovićem ovaj put, 26 godina kasnije, nastupit će kao član osmerca zagrebačke Mladosti. A to vam je kao kada neki nogometaš Hajdukov dres zamijeni s Dinamovim.
Kako je došlo do toga da se jedan cjeloživotni "Gusar" registrira za Mladost i da nastupa u posadi velikog zagrebačkog konkurenta?
- Uhvatila me želja da za svoj 50. rođendan ponovo nastupim za seniore jer sam na ergometru, krajem veljače, napravio odličan rezultat i uvjerljivo pobijedio u veteranskoj konkurenciji. Ja sam svojima iz kluba izrekao svoju želju, no nismo se našli oko načina rada i ovo će biti moj prvi nastup na državnom prvenstvu koji nije za Gusar. Ja se sa svakim osmercem mogu uveslati prilično brzo pa tako i s najboljima. Glavni trener Mladosti Nikola Bralić ima sustav rada da najbolje ekipe iz dvojaca stavlja u osmerac, a ja sam se dobro uhvatio sa Lukom Baričevićem s kojim sam, na internim kvalifikacijama, činio treći najbolji klupski dvojac. Baričević ima juniorsku medalju sa SP-a i odličan je veslač od kojeg sam ja dvostruko stariji. Tijekom ljeta nekoliko puta bio sam na treningu i s Lovrom Banovićem i to mi je jako pomoglo. Ja sam gusaraš cijeli život, no meni se i dalje vesla, posebno u istoj postavi s neponovljivom braćom Sinković pa sam mladostašima, posebno članovima osmerca te Saragi, Banoviću i treneru Braliću zahvalan što su mi u ovim godinama omogućili da dobijem priliku ponovo biti prvak države i opet osjetim taj gušt veslanja u iznimno brzom osmercu. Jer, svaka posada u kojoj veslaju Sinkovići pobjeđuje a ja vjerujem da će posada koju još čine Ukropina, Piton, Hašperger i Galić u tome i uspjeti.
A Sinkovići će u nedjelju voziti tri utrke - dva četverca i osmerac - kako bi njihov klub u konačnom zbiru medalja što više profitirao.
- Sinkovići su fenomeni. Oni imaju toliko snage da u jednom danu mogu voziti tri utrke. Fizički su moćni a njihov zaveslaj je tehnički najbolji na svijetu zahvaljujući treneru Braliću. Imaju nevjerojatnu radnu etiku, uvijek grizu i kada su se približili savršenstvu odlučili su se za novi izazov te su uspjeli dominirati u dvije posve različite discipline, kao što u povijesti veslanja nitko nikada nije.
Svoju prvu seniorsku medalju Boraska je osvojio još daleke 1987. i to u osmercu Gusara.
- Beogradski Grafičar bio je prvi, a mi smo bili drugi i to sa čamcem u kojem su bili sjajni veslači poput Celenta, Marušića, Ivančića, Siriščevića...a ja sam bio 17-godišnji klinjo. Da mi je tada netko rekao da ću 33 godine kasnije veslati za medalju na državnom prvenstvu ne bih mu povjerovao.
S najvećih svjetskih natjecanja Boraska ima pet medalja. Jedno svjetsko zlato, dva svjetska srebra i jednu broncu te olimpijsku broncu. Srebra su osvojena u četvercu i osmercu, a svjetska bronca je iz 2002. godine također u četvercu. Iste godine Boraska je nastupio i na Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju i to u posadi boba četverosjeda i ostat će upamćen kao prvi hrvatski sportaš koji je nastupio na ljetnim i zimskim olimpijskim igrama. Otkud veslački olimpijac u bobu?
- Osim što mi je pilot i Izbornik bob reprezentacije Ivan Šola prijatelj još iz vremena kada smo bili klinci, ja se sjećam da sam u prijenosima sa ZOI u Sarajevu, dakle kao 14-godišnjak, pored skijanja najviše volio gledati bob. Osim toga, prilično često sam za vrijeme studija u Americi išao i u zabavne parkove na kojekakve adrenalinske vožnje pri čemu nisam imao straha. Krenulo je kao zafrkancija, da vidimo kako to izgleda, no nakon nekoliko mjeseci smo se uozbiljili pa smo u roku od dvije godine od početnika dospjeli do ekipe koja je u stanju plasirati se na Olimpijske igre. Dvije godine sam se bavio s oba sporta što nije nimalo bilo jednostavno jer s jedne strane je bio sport snažne izdržljivosti kao što je veslanje, a s druge eksplozivan sport u kojem je moj dio bio sprint od šest-sedam sekundi i uskakanje u bob.
I on je osjetio "draži" prevrtanja bolida u ledenom koritu.
- Ja sam to doživio samo jednom. Opasno to izgleda, u prvi trener niti ne znaš što se dogodilo. Najprije udariš bočnom stranom kacige, a onda kliziš uz "zujanje" leda. Neugodan je to osjećaj koji traje dosta dugo jer bobu obično treba više od pola minute da se zaustavi.
No, zato je bio iznimno ugodaj osjećaj biti članom brončanog olimpijskog osmerca, u Sydneyju 2000. godine kojeg je činio zajedno sa Frankovićem, Čuljkom, Francetićem, Vujevićem, Smoljanovićem, braćom Skelin i kormilarem Petriškom.
- Na Igre smo došli kao ozbiljni kandidati za medalju, a da imamo potencijala da budemo čak i pobjednici činilo se u kvalifikacijskoj utrci u kojoj smo prošli izravno u finale pored tri godine nepobijeđenih Amerikanaca. No, na koncu su olimpijski pobjednici postali Britanci za koje je veslao i naš Luka Grubor. Oni su imali najbolji start a u nastojanju da ih dostignemo mi smo se toliko istrošili da su nas u posljednjih 250 metara prestigli i Australci. No, i bronca je bila ogroman uspjeh u disciplini u kojoj medalje osvajaju samo velike veslačke sile, zemlje s velikom bazom veslača.
Posljednju medalju na državnom Prvenstvu Boraska je osvojio 2012. godine i to kada je u osmercu Gusara dohvatio broncu.
- Posljednju zlatnu medalju osvojio sam točno na svoj 40. rođendan i to u dvojcu s kormilarem, zajedno s Darkom Malbašićem.
Nakon toga, Igor se intenzivno bavio obalnim veslanjem.
- Meni je veslanje način života. Od sedam dana u tjedno ja se šest dana bavim sportom unutar čega su i tri veslačka treninga. S tim sam počeo 2011. i u međuvremenu sam nastupio na osam svjetskih prvenstava. Moj partner, 20 godina mlađi Zvonimir Batinić, i ja smo pet puta nastupili u finalu, a tri puta u B finalu, a najbolji plasman nam je bio deseto mjesto, a u finalima obalnog veslanja nastupa 16 ekipa. Uskoro se očekuje odluka Svjetskog veslačkog saveza i MOO-a da se neka od disciplina obalnog veslanja uvrsti u program Olimpijskih igara u Parizu 2024.
Ovo se ljeto Boraskino ime spominjalo u kontekstu mogućeg izbornog protukandidata aktualnog predsjedniku HVS-a Branimiru Bašiću.
- Kada je ta ideja bila predstavljena po meni je već bilo prekasno jer je sadašnji predsjednik već izlobirao klubove. To je nešto čemu treba prići vrlo ozbiljno i obići barem dvije trećine klubova i iznijeti im svoj program. Nažalost, to se u vrijeme epidemije koronavirusa nije moglo. Uostalom, još sam aktivni veslač pa bi i to možda bilo malo neozbiljno, no kandidirat ću se za sljedeće izbore, za četiri godine.
Boraska je američki student, s diplomom iz strojarstva s Brown Universityja.
- Svoje zvanje i znanje danas iz strojarstva danas koristim kao vanjski procjenitelj. Zaposlen sam u Uniqa osiguranju, a imam i svoju konzultantsku tvrtku koja se bavi uslugama savjetovanja oko uvođenja sustava kvalitete u tvrtke.
To je pravi Titan ! Športaš od glave do pete.