Rukometaši Hrvatske neće po dobrome pamtiti prvu utakmicu Svjetskog prvenstva u Egiptu. Odigrali smo sretno i spretno 29:29 protiv Japana. U susretu u kojem smo već unaprijed upisali bodove spašavali smo živu glavu. Spasitelj je bio Ivan Čupić koji je postigao izjednačujući pogodak iz sedmerca. No, Lino Červar, izbornik Hrvatske, ne priznaje riječ šok.
Istina je da je izbornik cijelo vrijeme govorio kako je Japan opasan suparnik, suparnik koji nije za podcijeniti. No, ostaje opet pitanje zašto se onda nije puno bolje pripremio za sve japanske štoseve. Priznao to ili ne, ali je pogriješio s odabirom igrača. Kasnije je to sam i priznao, ne riječima već djelom kada je nakon dvadesetak minuta potpuno promijenio postavu.
Tako je Marić morao igrati od početka, možda i Mandić zbog obrane, pa na kraju krajeva, očekivali smo i Martinovića od početka s obzirom na to da je puno brži od Šebetića. Musa se također nije snašao protiv brzih Japanaca pa je odigrao tek nekoliko uvodnih minuta.
Na kraju je izbornik igrao s Čupićem na mjestu desnog vanjskog. Nije to Čupiću strano, igra to cijelo vrijeme u Vardaru ove sezone. Isto kao što ne bi bilo strano da je na tom mjestu igrao i Horvat. Time je izbornik pokušao dobiti na brzini i iskreno, to je izgledalo dosta dobro.
Šteta što su se Duvnjak i Cindrić “probudili” tek u završnici. Ali, bolje ikad nego nikad. Sad se tek vidi koliko nam nedostaje Igor Karačić. A i Marin Šego. Jer, opet su nam vratari bili slabija karika. Doduše, na kraju je Pešić i obranio neke važne lopte, ali za pobjedu nam ubuduće treba preko 12, 13 obrana.
Ostat će nejasno zašto se Červar nije odlučio na obranu 6-0 koja je puno bolje izgledala onih nekoliko minuta u prvom poluvremenu. Ovako, s 5-1 nije izgledalo nikako dobro. Japanci su brzinom osvajali prostor kojeg je bilo u izobilju. Istina, obrana 5-1 s Duvnjakom kao prednjim donijela nam je srebro lani na Europskom prvenstvu, ali tamo nije bilo tako brze reprezentacija kao što je jučer bio Japan.
Šteta, najvjerojatnije smo izgubili jedan bod u drugom krugu. U redu, nije to najstrašnije, jer, mogli smo izgubiti dva. Računica za četvrtfinale sada ostaje ista - pobijediti Angolu, Katar, Argentinu i Bahrein. Danska u ovom trenutku nije bitna. A postat će, ako nas stigne neki novi kiks.
Bilo je i gorih startanja na prvenstvu, tako da nije strašno. Ali pametne opominje. Imamo odlične igrače, samo netko to treba posložiti i imati ideju i kada ti protivnik ne odgovara. Lakše je bilo sa sporim španjolcima nego ovakvim eksplozivnim brzancima. Veličina trenera je da ima odgovor upravo na ovakve situacije. Eto, rekoše iskusni stručnjaci da je 5-1 bio promašaj koji je samo iscrpljivao prednjeg, kojega su lako zaobilazili i napadali ostatak obrane koji je ostajao na širokom prostoru. Valjda znaju šta govore. Imamo odličnu repku i sigurno možemo puno, s malo više povjerenja u mlade koji i nisu tako mladi kako sada ispada. I Dika Mem ima 23 pa razvaljuje.