Varaždinci su dobili novu sportsku zvijezdu za kojom će se okretati na korzu, nakon legende Varteksa Branka Ivankovića, najboljeg strijelca HNL-a Davora Vugrinca te odnedavno hrvatskog zeta, tenisača Marcosa Baghdatisa, u njihovu galeriju sportaša ušao je i – skijaš. Istok Rodeš (20) prvi je Hrvat koji je na juniorskom SP-u osvojio medalju, u ruskom Sočiju upravo se okitio broncom u kombinaciji.
– Za razliku od Ivankovića, Vugrinca i Baghdatisa, mene u gradu sugrađani ipak ne prepoznaju. U centru sam rijetko, možete me naći kako trčim uz Dravu, šumama oko grada – kaže Rodeš. Tek ga u petak čeka poslastica – utrka u slalomu, zasad njegovoj najboljoj disciplini. Uostalom, u kombinacijskom slalomu bio je najbrži.
– U slalom sam uložio najviše. Srećom, sad mogu opušteno dati sve od sebe, jer medalju već imam – kaže Rodeš.
Biciklom na stadion Varteksa
Štoviše, simbolično je mjesto na kojem je osvojio prvu mušku juniorsku medalju (Ivici je u Schladmingu 1997. dodijeljena bronca u kombinaciji, ali zbrajanjem rezultata ostalih disciplina – nije se vozila zasebna utrka), jer radi se o olimpijskoj stazi u ruskom zimovalištu Rosa Hutor, na kojoj je Kostelić osvojio posljednju medalju, olimpijsko srebro 2014. Eto, hrvatsko muško skijanje je na istom mjestu dobilo novog aduta.
– Kad je Ivica bio na vrhu, ja sam se s prijateljima vozio biciklom po Varaždinu, sjećam se da smo išli na stadion Varteksa, bilo je to doba kad je stadion bio pun – sjeća se Rodeš početaka.
Njegov otac Mario Rodeš u gradu je poznat kao vrstan alpinisit. A sin se više volio – spuštati.
– Tata se četiri puta penjao na Himalaju. Pokušao se popeti i na Mt. Everest, ali smrzli su mu se prsti, a to mu se, nažalost, dogodilo i kad je bio pri samom vrhu Cho Oyua. Meni je uvijek bila veća fora spuštati se. Okušao sam se u penjanju na Paklenici, gdje ljetujemo, i dobro mi je išlo, ali skijanje je moja prava ljubav.
Da ne skijate, što biste radili?
– Ne mogu takav scenarij ni zamisliti! Cijeli moj život vrti se oko skijanja, već nakon dva tjedna želim natrag na snijeg. Ne bih mogao biti ništa drugo, samo skijaš – kaže Istok.
Kad smo razgovarali prvi puta imali ste 15 godina te dva cilja – osvojiti veliki Kristalni globus i položiti vozački za motor. Medalje ste počeli osvajati, a putujete li i na treninge na dva kotača?
– Od toga sam odustao kako bih mogao ostvariti prvi cilj, uspjeti u skijanju. Što do padnem, karijera bi mi bila gotova. Na putu prema uspjehu, morate se nečega odreći. Vozim auto, a jurim samo na snijegu, ne i na cesti.
Zlato nije osvojila ni Janica
Je li Kostelić dao kakav savjet?
– Svojedobno smo se u Innerkremsu utrkivali u spustu, bio sam mu blizu, a kad me u posljednjoj utrci pustio da krenem prvi, želio sam pokazati što mogu pa sam pogriješio i bio vrlo spor, kiksao. Tada mi je rekao: Najvažnije je da ne izgoriš u prevelikoj želji! – kaže Varaždinac.
A trener Slaviša Weiner dodaje:
– Upravo je to njegova najveća snaga! Odlučio je da želi uspjeti u skijanju te je u svim važnim trenucima, i u dječjem i u juniorskom skijanju, učinio ono što se od njega očekivalo. Ciljevi su mu visoki, a vidjet ćemo što će biti. Na dobrom je putu – kaže iskusni Weiner koji je bio trener Nike Fleiss na OI u Salt Lake Cityju.
Dečki su dobar tim. Novi slalomski izazov imaju u petak. Nitko pa čak ni Janica nije kao junior osvojio zlatnu medalju.
>> Ivica Kostelić: Kraj karijere nije mi omiljena tema, ne volim se opraštati
Oprez je sasvim opravdan, ali se statisticki vise gine na biciklu nego na motoru. isto tako te u nasoj kulturi voznje moze auto pokupiti na bilo kojem nogostupu ili zebri. ako stvarno volis motore, vozi ih. jednom se zivi.