Iva Alilović: Podržala bih Mirka da igra za Mađarsku, osjećamo se bolje nego u Hrvatskoj

Dugogodišnji vratar rukometne reprezentacije Mirko Alilović oprostio se od Hrvatske nakon što su kauboji osvojili peto mjesto na EP-u. Alilović igra u Pick Szegedu, a s Mađarskom živi sa suprugom Ivom i njihova tri sina, sedmogodišnjim Ivanom, petogodišnjim Matom i najmlađim Antom. 

Iva Alilović ustvrdila je da bi podržala Mirka ako bi dobio poziv da igra za reprezentaciju Mađarske, ali ne bi istu stvar napravila kada bi poziv stigao iz Hrvatske. Sada je u intervjuu za Story objasnila zašto.

- Nakon sedam osvojenih medalja s reprezentacijom, mislim da je Hrvatskoj dovoljno dao i da je sada najpotrebniji svojoj djeci i obitelji. A zašto bih prije prihvatila da ode u reprezentaciju Mađarske nego Hrvatske? Prije svega, zato što ga Mađari vole i cijene. Osim toga, u vrijeme kada je igrao za reprezentaciju Hrvatske, stalno smo svi bili pod negativnim pritiskom medija, a mislim da to nije potrebno nikome od nas - rekla je Iva Alilović za Story.

Na pitanje gdje se osjećaju bolje, Alilović je odgovorila:

- U Mađarskoj.

A što je najveća razlika između Hrvata i Mađara?

- Mađari puno više vole i cijene svoje nego Hrvati, kako u sportu tako i u drugim stvarima!

Alilović je zatim objasnila:

- Zadnjih devet godina smo u Mađarskoj, naša djeca su tu od rođenja i više nego u Hrvatskoj stoga oni, a i mi, osjećamo Mađarsku kao svoj drugi dom. Cijela životna infrastruktura, osim liječnika i frizera, nam je tu u Mađarskoj.

A hoće li joj sinovi osjećati veću privrežnost prema Mađarskoj ili Hrvatskoj?

- Pa, za sada osjećaju. U Mađarskoj im je sve, škola, prijatelji, kuća, dom. Kad su u Hrvatskoj uvijek se postavlja pitanje, kad ćemo doma u Szeged - rekla je Alilović te dodala:

- Mirko mađarski govori odlično, Ivan i Mato isto, jedino ja još kaskam za njima, ali naučit ću i ja, ako Bog da.

Planiraju li se vratiti u Hrvatsku?

- Mi smo kupili i lijepo uredili kuću u Mađarskoj, tako da nam je ovdje zaista jako lijepo. Međutim, u budućnosti imamo planove vratiti se u Hrvatsku, iako, čovjek nikad ne zna kamo će ga život odvesti.