Nikad Hrvatska na jednom Europskom prvenstvu nije imala tri pojedinačne prvakinje Europe kao što je to bilo 2014. u Bakuu, pa tako i nikad nije imala tri braniteljice naslova kao što će to biti slučaj od 19. do 22. svibnja u švicarskom gradu Montreauxu.
A u obranu naslova će Lucija Zaninović (49 kg) i njena sestra Ana (53 kg), ali i teškašica Iva Radoš (73 kg) čiji je otac nedavno postao glavni tajnik Hrvatskog te-kvon-do saveza.
No, bio on glavni tajnik ili samo tata, Ivan Radoš se neće pojaviti na EP-u. Barem ne na dan kćerkina nastupa, a to je nedjelja.
– Meni je drago da je otac preuzeo tu dužnost, no i dalje ostaje na snazi naš dogovor da on ne smije biti blizu kad nastupam. I da mora biti u Montreuxu kao dužnosnik saveza, on bi ga napustio najkasnije dan prije mog nastupa jer je takav naš dogovor još otkako sam se time počela baviti. Ne volim da me roditelji gledaju uživo.
Lucija ometala konkurentice
Sestre Zaninović takvih uvjeta nemaju, no i one imaju teškoća s gledanjem jedna druge. Zapravo, to se obično odnosi na Anu koja nastupa druga pa izbjegava biti u dvorani kada se bori Lucija.
– To bi me previše emotivno potrošilo, što ne bi bilo dobro za moj nastup koji je obično dan nakon Lucije.
Baš zbog toga Lucija tih problema nema i ona sestru može gledati i bodriti, a na posljednja tri europska prvenstva to je činila kao prvakinja. Luce se sa zlatom kući vraćala iz Sankt Peterburga (2010.), Manchestera (2012.) i Bakua (2014.).
– Ne opterećujem se nimalo time što imam mogućnost osvojiti i četvrto zlato u nizu. Štoviše, uopće nemam osjećaj da sam došla na EP, već na neki turnir na kojem želim provjeriti prolazno stanje forme koja se gradi za sveti cilj, a to je nastup u Riju.
A kad je izborila nastup u Riju, Lucija se posvetila pomaganju sestri Ani pa je išla na četiri-pet turnira kako bi ometala sestrine konkurentice jer je ona zbog ozljeda vodila veliku bitku za plasman među prvih šest na olimpijskoj listi.
Ani prošla godina najteža
Ani je prošla godina bila najteža u karijeri jer se osim sa svjetskom konkurencijom morala boriti i sa tri ozbiljne ozljede:
– U prosincu 2014. operiran mi je lakat i baš kada sam se oporavila pojavio se problem s koljenom pa mi je u kolovozu operiran menisk. Kad sam se vratila kući iz bolnice, svako ustajanje iz kreveta izazivalo je povraćanje i ogromnu bol kroz vrat u glavu, do čega je došlo zbog problema sa spinalnom anestezijom. Cijelu sam noć povraćala, nisam mogla doći k sebi. Nakon što su me odvezli na hitnu, rečeno mi je da moram to preležati. I jesam, sedam dana se nisam dizala iz kreveta, a spavala sam samo ravno, bez jastuka.
Nadamo se da je Ana ispucala svoju dozu pehova i da ćemo već u Montreuxu vidjeti nešto od djevojke koja je nastupila u čak tri finala SP-a, a jednom bila i svjetska prvakinja.