Ivajlo Petev ostat će Dinamov trener, barem još neko vrijeme. Bugarin je vodio trening Dinama i ne pomišlja sam dati ostavku, nego čeka da ga Dinamo otpusti, kako bi – inkasirao. Zato što ima ugovor do 2020. godine koji mu jamči 720.000 eura!
Pogledajmo što se to događalo u Maksimiru 14. veljače, kada je sve prštalo od izjava ljubavi prema Petevu, valjda prigodno jer bilo je Valentinovo.
Direktora Svetinu je tada ponijelo, pa nije mogao zadržati bujicu epiteta na Ivajlov račun.
– Svojim radom u ovih par mjeseci apsolutno je opravdao povjerenje te je s momčadi postigao upravo ono što je bilo izgubljeno odlaskom Zorana Mamića; vratio je u momčad harmoniju, međusobno uvažavanje i povjerenje. Za projekt kluba trener je ključan faktor. To je razlog što smo predložili, a trener prihvatio novi ugovor koji će trajati sljedeće tri godine – kazao je Svetina tog kobnog 14. veljače.
Kobnog naravno za Dinamo, koji je neshvatljivo, bez ikakvoga konkretnoga povoda, vezao Ivajla Peteva ugovorom do 2020., tako da mu sada ne mogu ništa. U Dinamu očito nisu studiozno pristupili poslu s Bugarinom ili stručnom terminologijom – nisu ga dobro skautirali.
Jer, da jesu, onda bi pri potpisivanju ugovora imali na umu kako je Petev zadrt pregovarač koji nikom ne oprašta ni cent. Tako je Bugarin tužio svoj bivši klub, ciparski AEL Limassol, nakon što je otpušten u studenome 2014. godine potražujući čak milijun eura. Prošli mjesec bio je saslušan na Sportskom arbitražnom sudu u Lausanni.
'Opravdano povjerenje'
Tako se Bugarin pokazuje kao tvrd orah i u odnosu s Dinamom, na što po slovu ugovora ima pravo. Na stranu to što je kao trener rezultatski totalno podbacio. Zapravo, da nije bilo suca Damira Batinića, Dinamova Djeda Mraza u Vinkovcima, plavi bi kapitulaciju u utrci s Rijekom potpisali još 26. veljače. Samo 12 dana nakon što je “ključan faktor” u Dinamu, Petev, dobio novi trogodišnji ugovor.
Prema najmanje dva pokazatelja, ovu sezonu možemo smatrati jednom od najgorih u novijoj Dinamovoj povijesti. Prvo i najbolnije: Dinamo nakon čak jedanaest uzastopnih naslova prvaka predaje krunu, i to Rijeci, kojoj je, pogledajte apsurda, poklonio najboljega igrača Franka Andrijaševića!
Drugo, manje bolno, ali najbolji pokazatelj kaosa u stručnoj politici: Dinamo je promijenio čak trojicu trenera, a tu možda još nije kraj. Potjerali su trenera koji im je donio Ligu prvaka, Kranjčara, a potom rotirali poslušnike; Sopića je naslijedio Petev. Da ne spominjemo i smjene unutar stožera, odlaske kondicijskih trenera Tamare Despot i Kreše Šoša, pa dolazak dvojice Bugara, jer Petev nije imao povjerenja u domaće snage.
Nakaradna suradnja Dinama i Peteva zapravo nije nikakva senzacija, jer Bugarin je dotrčao u krilo Mamiću savršeno svjestan kako će u Maksimiru zapravo biti vrlo dobro plaćeni – pomoćni trener. Razlog zbog kojega je Kranjčar i sam namjeravao dignuti sidro, uplitanje gazde u posao struke, kadroviranje unutar prve momčadi, Petevu nije predstavljao nepremostivu prepreku.
Dapače, rado se prepustio Mamićevu tutorstvu kao zagriženi provoditelj klupske politike čija je prva strateška odrednica izložba klupskih projekata (Benković, Moro, Knežević, Pavičić, Ćorić...), a tek onda rezultat. Nevolja za Peteva i Dinamo pojavila se u onom trenutku kada su shvatili kako je Rijeka toliko ojačala da je ni uz sudačke i razne birokratske podvale (kao što je bilo pomilovanje Soudanija) neće moći dostići.
Proračunski minus
Tako su sulude Bugarinove rotacije unutar momčadi, uslijed pritiska odozgo, a ponešto i zbog svojih briljantnih ideja (zašto se odrekao Fernandesa?), morale doći na naplatu. Najprije u derbiju protiv nikada slabijega Hajduka, a potom i u Koprivnici, gdje je bilo očito kako Petev nema nikakvu kontrolu nad momčadi.
Šteta od Dinamovih akrobacija s trenerima brojit će se u milijunima eura, budući da plavima propada mogućnost plasmana u Ligu prvaka. Taj će se proračunski minus vjerojatno “zatrpavati” prodajom igrača...