Pogledate li statistiku nastupa Ivana Dodiga (33) u Davisovu kupu, onda ćete vidjeti da su igre u hrvatskoj reprezentaciji samo dio njegova ukupnog učinka. Za Hrvatsku je postigao 11 pobjeda i 14 poraza, a ukupno ima 18 pobjeda i 28 poraza.
Ostatak je naslijedio iz igranja za reprezentaciju BiH u kojoj je i počeo jer je Ivan (2. siječnja 1985.) rođen u Međugorju. Baš kao i njegov susjed i kum Marin Čilić, samo što je on od početka uzeo hrvatsko sportsko državljanstvo...
Želi biti u prvih 10 parova
No, koliko god statistika može dati korisne informacije, prava slika o Dodigovu doprinosu uspjesima hrvatske reprezentacije puno je veća od suhoparnih brojki. Ivan je uvijek pružao maksimum, ostavljao je “kosti” na terenu, i zbog toga mu teško pada svaki poraz, pa i ovaj u finalu u Lilleu.
A do Zadra je bio u sjajnoj seriji od čak sedam pobjeda u nizu i to s trima različitim partnerima: s Marinom Čilićem, Nikolom Mektićem i Frankom Škugorom.
U godini u kojoj smo igrali finale s Argentinom Dodig je u parovima postigao sve četiri pobjede (u finalu s Čilićem), a ove je godine osigurao važne pobjede protiv Kanade, s Čilićem, i protiv Kazahstana, u kombinaciji s Mektićem.
S Matom Pavićem mu, eto, zasad ne ide, barem kada je u pitanju Davisov kup. Kao partneri na turnirima puno su uspješniji. Iako nisu igrali puno zajedno, osvojili su dva turnira i na još dva igrali u finalu.
Većinu od svojih 11 naslova Dodig je osvojio s Brazilcem Marcelom Melom – šest, među kojima i Roland Garros 2015. godine te još četiri turnira iz kategorije Masters 1000 (Šangaj, Pariz, Kanadu i Cincinnati).
Prava je šteta što Dodig i Melo nisu ostali zajedno; jako su se dobro nadopunjavali i bila ih je milina gledati. No, Ivan je htio puno više, htio je biti najbolji tenisač svijeta, što se i činilo realnim jer je u lipnju 2015. dogurao do četvrte pozicije na ATP listi.
No, danas je na nerealno niskom 35. mjestu, platio je danak čestoj promjeni partnera. Osvojio je, istina, ove godine Roland Garros, ali u mješovitoj konkurenciji (s Tajvankom Latishom Chan), a ti se uspjesi ne računaju za poredak na ATP listi.
– Da, za moje standarde pao sam puno. No, mislim da sam iz svega ovoga puno naučio. Dok sam nastupao u obje konkurencije, parove sam igrao prilično opušteno. Nisam puno razmišljao kako trenirati igru u parovima, nekako mi je sve dolazilo prirodno. Sad se moram malo više fokusirati jer se razina tenisa u parovima podigla, puno je trenera uključeno u parove i sve je ozbiljnije nego kad sam ja krenuo igrati – kaže Dodig za kojega možemo reći, kad je odnos parova i Hrvata u pitanju – od njega je sve počelo.
Natjecanja u parovima jedva da su izazivala interes prije desetak godina jer su hrvatski navijači priznavali samo rezultate u pojedinačnoj konkurenciji. No, kad je na veliku scenu stupio Ivan Dodig, sve se promijenilo. Utro je put i drugim našim igračima u dublu, prije svega Mektiću, Paviću, Škugoru, Šančiću...
Dodig će u novoj sezoni do novih naslova i visokog plasmana pokušati doći s godinu dana starijim Francuzom Edouardom Roger-Vasselinom.
Glavni mu je cilj probiti se među prvih 10 tenisača u dublu te tako osigurati plasman na Olimpijske igre u Londonu. No, i ovako je Ivan napravio puno za svoj i hrvatski tenis.
Obiteljski je čovjek
Prilično je i zaradio, 6,7 milijuna USD jer, kao što se zna, Ivan je jedno vrijeme bio vrlo uspješan i u pojedinačnoj konkurenciji (naslov u Zagrebu, finale u Hertogenboschu) te je u listopadu 2013. godine zauzimao 29. poziciju, što ga svrstava na deveto mjesto među hrvatskim tenisačima svih vremena kada je u pitanju plasman na ATP listi.
Ivan je u studenome 2013. oženio svoju dugogodišnju djevojku Maju s kojom ima sinove Petra i Josipa. Vodi sređen obiteljski život i – bez obzira na kronične probleme s leđima, s kojima se naučio nositi – spreman je tenisu i hrvatskoj reprezentaciji dati još puno godina. Velikog zalaganja i velikih pobjeda.
>>> Pogledajte proslavu hrvatskih tenisača po povratku u Zagreb
Zašto nemože jedan čisto hrvatski par igrati i turnire i stvarati tako karijeru i par za repku.