Hrvač Ivan Huklek (87 kg) nije uspio osvojiti olimpijsku broncu koja bi imala i možda i veću specifičnu težinu od one koju je osvojio “brave heart” veslač Damir Martin.
A bila bi to medalja koja bi jako puno značila hrvatskom hrvanju koje olimpijsko odličje čeka još od 1984. i olimpijskog zlata Vlade Lisjaka.
Obiteljska tragedija
A još više bi značila njegovu klubu Sesvete te obitelji Huklek i za samog Ivana jer on je htio tu medalju posvetiti svojoj, ovog proljeća, preminuloj 11-godišnjoj sestrici Marti. Zapravo, tada je rekao da bi dao i olimpijsko zlato samo da je ona živa, a kada je čuo da je preminuo, htio je čak i odustati od nastupa na olimpijskim kvalifikacijama. A dogodilo se to samo 12 dana prije početka tog turnira i da mu se nije posvetio Anton Đok, trener juniorske reprezentacije, koji ima i dara za psihološki rad sa sportašima, Ivana ne bi bilo ni ka kvalifikacijama pa tako ni na Olimpijskim igrama.
A ovako je ipak dobio priliku doživjeti što samo rijetki mogu. I ne samo što je izborio dvije pobjede – protiv Amerikanca Stefanowicza (5:3) i Uzbekistanca Asakalova (5:1) – nego je nastupio i u dvije borbe za medalju. Nažalost, obje je izgubio najprije od kasnijeg olimpijskog pobjednika Ukrajinca Belenjuka (1:7) a potom, za broncu, od Gruzijca sa srpskom putovnicom Datunašvilija (1:6), inače trostrukog europskog prvaka.
Je li protiv takvih protivnika uopće moglo bolje?
– Moglo je, ali sam imao loš početak borbe kada sam naivno izgubio neke bodove. I to iz moje akcije za koju sam znao da ju Datunašvili čeka. Ja sam htio biti agresivan, mislio sam da ću napraviti bodove, a on je meni došao na leđa i napravio bodove koje poslije više nisam mogao dostići.
– Nažalost, baš kroz te dvije posljednje borbe Ivan je morao priznati sam sebi da uz sav silan motiv koji ima olimpijskoj medalji nije dorastao. I da s ovakvom obranom u parteru neće moći osvajati medalje na najvećim natjecanjima.
– Na ovom turniru najviše sam bodova izgubio upravo u parteru i tu je najveći prostor gdje mogu i moram napredovati. Tužan jesam, no već nakon kraćeg odmora krećem dalje.
Pobijeđen od boljih od sebe
Premda mu je borba u stojećem stavu bolji dio, on to nije uspio kapitalizirati baš kao ni suparnikovo spuštanje u parter. Nije uspio ono u čemu je dobar, a to je dizanje protivnika iz partera i bacanje preko sebe za četiri boda.
– Imao sam priliku u parteru, no on je dobar obrambeni borac. Vrlo je ljigav, to jest okretan.
Bez obzira na to što je izgubio obje borbe za medalju, Huklek se može tješiti da je pobijeđen od iskusnijih i boljih boraca od sebe. Uostalom, Žanu Belenjuku ovo je bila posljednja borba u karijeri. Najavio je to i prije ovih Igara da će se oprostiti od hrvačkih strunjača i baviti politikom. Doduše, u toj priči on je već izborio svoje mjesto jer je prvi tamnoputi parlamentarac u Ukrajini i to kao član vladajuće stranke predsjednika Volodimira Zelenskija “Sluga narodu”.
Valja reći da se Belenjuk za ove Olimpijske igre pripremao u Poreču, na međunarodnom kampu, na kojem se pojavio i sin hrvatskog predsjednika Marko Milanović. Belenjuk je tada zamolio ovog talentiranog 16-godišnjaka za zajedničku fotografiju kojom se onda pohvalio predsjedniku svoje države.
Olimpijski pobjednik postao je ukrajinski parlamentarac.
Taj gospodin Huklek ,ne može osvojiti ničije srce ,a čime bi ? . .Jedino što "zna""raditi ,radi onako kako smo vidjeli Ili je novinar mislio na nešto ,za što mi obični smrtnici ne znamo .