Da mu usprkos zdravstvenom stanju i dalje nije problem odlično snalaženje na nogometnom terenu, Ivan Klasnić dokazao je zabivši sedam golova na nedavnom malonogometnom turniru za momčad Werdera u Njemačkoj. U jeku napisa da mu treba treća transplantacija bubrega, nogometaš se ipak ne osjeća toliko loše da bi se odrekao svojih omiljenih aktivnosti.
Ne mogu bez nogometa
O privatnosti i bolesti Ivan nerado govori.
– Veteranski nogomet nije isto što i profesionalni – rekao nam je vezano uz spomenutu utakmicu za kratkog susreta na koncertu “Hrvatska noć” u Frankfurtu pa nastavio:
– Ali ako mogu igrati, zašto ne bih, čak i u ovoj zdravstvenoj situaciji. Volim ga, ne mogu bez sporta te kao i prije na terenu dajem sto posto od sebe. A što se tiče podrške javnosti, radujem se što toliko ljudi misli na mene i suosjeća pa čak i nudi izravnu pomoć, odnosno želi darovati organ. Ali uvijek moramo biti oprezni. Trenutačno živim u Njemačkoj, a ovdje je politika takva da osoba koju ne poznajem, koja sa mnom nije u obiteljskoj vezi ili makar prijateljskoj, ne smije donirati bubreg.
Takav je zakon. Kakav je zakon o tome u Hrvatskoj, zbilja ne znam. Možda se tamo to može, ali ovdje takve ponude moram odbiti. Uglavnom, mislim da je u Njemačkoj to tako kako bi se izbjegle situacije u kojima ljudi nude organe za novac. To je sve skupa vrlo kompleksna stvar. Ima svakakvih stvari na društvenim mrežama. A ja mogu samo zahvaliti svima koji nude bilo kakvu pomoć i čekati svoj red.
Što se tiče fizičkog stanja i života s bolešću, kaže:
– Fizički sam dobro. Dijaliza na koju idem od siječnja puno mi pomaže i mogu normalno živjeti, igrati nogomet, pa i doći vikendom u Frankfurt na koncert i provesti se. Zadovoljan sam. Naravno, neki hendikepi postoje. Primjerice, ne smijem piti puno tekućine. Dnevno smijem popiti litru i pol tekućine s hranom. Prije sam u tijelo unosio oko tri do četiri litre. Mučim se i to je teško, ali sve ostalo radim kao potpuno zdrava osoba.
Čeka se treća transplantacija
Podsjetimo, Klasnićevi zdravstveni problemi s bubrezima počeli su 2007. godine. Transplantiran mu je majčin bubreg, no Ivanovo tijelo organ je odbacilo nakon čega je uslijedila druga transplantacija – očeva bubrega. Sada mu je potrebna treća transplantacija, na liječničkoj listi čeka donora organa, a do tada želi da u njegovoj okolini i među najbližima atmosfera bude normalna koliko je god to moguće.