Ima nešto pozitivnoga i za Hajduk u ovom Dinamovom europskom prezimljavanju. Kao što znamo, Dinamo je prošloga tjedna drugi put u tri godine dohvatio svoj sveti gral i zauvijek dokrajčio naklapanja o prokletstvu europskoga proljeća, ali po broju prezimljavanja još uvijek nije dostigao Splićane.
Bijeli ih imaju sedam, a plavi šest (računamo li Kup sajamskih gradova, odnosno Kup Uefe i EL, Kup/Ligu prvaka i Kup pobjednika kupova). Hajduk je, jednako kao i Dinamo, dva puta bio u europskim polufinalima, 1973. i 1984. godine, ali Dinamo je u oba svoja polufinala (1963. i 1967.) prošao i u finala, te postao jedini hrvatski klub s europskim trofejem, Kupom sajamskih gradova.
Ivić s Hajdukom do četvrtfinala
Povod ovoj priči ipak nije samo veliki uspjeh Zorana Mamića s Dinamom, nego i novi blistav europski pohod Splićanina Ivana Leke (42), koji će se u četvrtak na klupi belgijskog Royal Antwerpena u izravnom susretu s Mourinhovim Tottenhamom boriti za prvo mjesto u skupini Europske lige.
Ivan Leko postao je tako ove sezone hrvatski trenerski fenomen, prezimivši u Europi već drugi put u posljednje tri sezone, i to s drugim klubom, nakon što je s Club Bruggeom u jesen 2018. bio trećeplasirani u skupini Lige prvaka. Leko je ovosezonskim pothvatom ušao u birano društvo velikih hrvatskih trenera koji su dva puta prezimili: Vlatko Marković (Hajduk, Rapid) i Ivica Horvat (Dinamo, Schalke).
Snažniji europski pečat od njih ostavila su trojica stručnjaka, Tomislav Ivić s čak pet, te Branko Zebec i Otto Barić s po tri prezimljavanja. Naravno, i jedini hrvatski osvajač europskog Kupa Zlatko Čajkovski, koji je 1967. Bayernu donio trofej Kupa pobjednika kupova. Ivićeva europska priča zanimljiva je po činjenici da je on 1987. godine s Portom osvojio europski Superkup i Interkontinentalni kup, ali u Kupu prvaka nije mogao dalje od drugog kola; izbacio ga je Real Madrid.
Ivić je u europskim kupovima najdalje bio dogurao s Anderlechtom, do polufinala Kupa prvaka 1982. godine, u kojemu ga je eliminirala Aston Villa. S Hajdukom je dva puta bio ispao u četvrtfinalu Kupa prvaka, od PSV-a (1976.) i HSV-a (1980.), kao i s Ajaxom od Juventusa (1978.).
Branko Zebec i Otto Barić jedini su hrvatski stručnjaci koji su svoje klubove Dinamo i HSV doveli do čak dva europska finala, s tom razlikom da Zebec nije vodio Dinamo u finalu 1967. godine, nego je klupu prepustio Ivici Horvatu. No Zebec je do dana današnjeg dana jedini hrvatski trener koji je prezimio s Hajdukom i Dinamom. Splićane je 1973. godine doveo do polufinala Kupa pobjednika kupova i ispao od Leeds Uniteda (0:1, 0:0). Treće Zebecovo prezimljavanje dogodilo se 1980. godine s Hamburgom, kada je bio fatalan za Ivićev Hajduk.
Uspjeh Bjelice, Kovača i Leke
Sezone 1979./1980. i 2018./2019., njihov proljetni dio, pamtit će se kao najplodonosnije za hrvatske trenere, jer su u svakoj od njih prezimila čak trojica. U posljednjoj su to bili Bjelica, Niko Kovač i Leko, a sad već davna 1980. godina povijesna je za Rijeku i njezina tadašnjeg trenera Ćiru Blaževića. Bilo je to njegovo jedino prezimljavanje u bogatoj karijeri, koje se nažalost pamti po ispadanju od Juventusa (0:0, 0:2) u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova.
Inače, Ćiro je od inozemnih klubova u europskim kupovima vodio švicarski Sion (dvaput), Grasshopper i grčki PAOK. Otto Barić pak ulazi u antologiju kao jedini trener koji je čak dva austrijska kluba doveo do europskih finala; 1985. Rapid i 1994. Casino Salzburg. U oba finala Otto je bio poražen od klubova iz liga Petice, najprije od Evertona, a potom od Intera.
Najveći europski tragičar novijeg doba ipak je Niko Kovač, trener koji je postavio temelje Bayernova europskog naslova, ali je nepromišljeno stao na žulj Thomasu Mülleru i potpisao si – otkaz. Tako se umjesto Nike proslavio Hans-Dieter Flick, trener kojega je upravo Niko Kovač doveo u Bayern i postavio ga za svog pomoćnika. Da je bio malo fleksibilniji, Niko je mogao postati europski prvak.
1962./1963. Milan Antolković (Dinamo)
1964./1965. Vlatko Konjevod (Dinamo)
1966./1967. Branko Zebec (Dinamo), Zlatko Čajkovski (Bayern)
1969./1970. Ivica Horvat (Dinamo)
1972./1973. Branko Zebec (Hajduk), Ivica Horvat (Schalke)
1975./1976. Tomislav Ivić (Hajduk)
1977./1978. Vlatko Marković (Hajduk), Tomislav Ivić (Ajax)
1979./1980. Tomislav Ivić (Hajduk), Branko Zebec (HSV), Miroslav Blažević (Rijeka)
1981./1982. Tomislav Ivić (Anderlecht)
1983./1984. Otto Barić (Rapid), Pero Nadoveza (Hajduk)
1984./1985. Otto Barić (Rapid)
1985./1986. Stanko Poklepović (Hajduk), Vlatko Marković (Rapid)
1989./1990. Ivan Golac (Partizan)
1993./1994. Tomislav Ivić (Porto)
1994./1995. Ivan Katalinić (Hajduk), Otto Barić (C. Salzburg)
1998./1999. Dražen Besek (Varteks)
2018./2019. Nenad Bjelica (Dinamo), Niko Kovač (Bayern), Ivan Leko (Club Brugge)
2020./2021. Zoran Mamić (Dinamo), Ivan Leko (Antwerpen)