Pogledajte ovu galeriju još uvijek aktivnih nogometnih celebrityja: C. Ronaldo, Neymar, De Bruyne, Benzema, Lewandowski, Ibrahimović... Od starijih Zico, Platini, Van Basten, Lineker, Beckham, Ševčenko. Imaju sve, i prestižne titule, i Zlatne lopte, a opet nemaju ono što ima naš – Ivan Strinić. A to je nastup u finalu Svjetskog prvenstva!
Splićanin Strinić, danas 34-godišnjak, skromni, samozatajni, često nepravedno podcjenjivani nogometaš, u pohodu na svjetsko srebro 2018. godine nastupio je u svih sedam utakmica za Hrvatsku i po broju nastupa na velikim natjecanjima (14) izjednačen je našim najcjenjenijim lijevim braničem u povijesti, Jarnijem.
– Nama se to u Rusiji poklopilo, kao što nam se nije poklopilo na Euru 2012. i 2016., kada smo imali šanse napraviti dobre stvari. Nekada ti nedostaje sreće, pa i iskustva u turnirskim natjecanjima, a onda smo ga imali u Rusiji – kazao nam je Ivan Strinić.
Turniri mi odgovaraju
U Rusiji ste dobili i osobnu zadovoljštinu budući da ste često bili izloženi kritikama?
– Meni su ti turniri uvijek odgovarali. Ja sam ih jako dobro odrađivao. A o kritikama nikada nisam razmišljao, samo sam se pokušao od njih izolirati i koncentrirati se na svoju igru. I što bolje odigrati. U Rusiji možda nisam bio na visokoj fizičkoj razini budući da prije toga nisam pola godine igrao u Sampdoriji, međutim hvala Bogu i izborniku što je vjerovao u mene. Moglo je to biti i zlato, bilo nam je jako blizu – ističe Ivan.
Gdje čuvate srebrnu medalju?
– Čuvam je tu u stanu, kao i svoj dres iz finala s potpisima svih suigrača. To je uspomena za cijeli život – odgovara Ivan.
Zašto ste nakon SP-a u Rusiji završili karijeru?
– Nastupilo je zasićenje. Dosta je toga bilo, imao sam turbulentnu karijeru s dosta ozljeda, igrač se dosta istroši od svega toga. Meni je finale Svjetskog prvenstva s Francuzima bila posljednja natjecateljska utakmica. Nisam se nadao tome, teško je to uopće bilo i pretpostaviti da će se tako nešto dogoditi. Ali nije bio šok; kako se sve odvijalo, bilo mi je nekako lakše...
Kako nije bio šok, pa završili ste karijeru s 32 godine?
– Najgore bi bilo da se sam završio karijeru u dvadesetoj, a u trideset i drugoj već mi je bilo naporno. Bilo je puno ozljeda i nisam vidio da mogu više napredovati. Više je to bilo neko održavanje na istoj razini, pa i nazadovanje. Nisam imao više zadovoljstva, ni izazova. Znate kada osjetite da niste na onoj fizičkoj razini koja treba pratiti zahtjeve profesionalnoga igranja. I nije mi bilo žao zbog toga. Nisam nezadovoljan, dapače.
Peče me nepravda
Vrtite li ikada film finala SP-a, peče li vas još taj poraz?
– Peče me nepravda koja se dogodila, jer stvarno smo bili dobro igrali, dominirali, imali dosta šansica koje, možda zbog nedostatka svježine, nismo iskoristili. Međutim, onda sudac napravi pogreške koje ne bi smio u tako velikom finalu. Na kraju, svi smo bili posve ispražnjeni, pa nismo bili toliko razočarani. Rekao bih da je to na kraju bila ravna crta. Malo ljutnje i gorčine, jer činilo nam se da smo mogli otići do kraja, ali kada smo sagledali što smo napravili, morali smo biti zadovoljni.
Zašto imamo takav kompleks Francuza, zašto ih baš nijednom nismo uspjeli iznenaditi?
– Nije to stvar psihološke naravi, niti nekakve filozofije, nego jednostavno treba priznati da su oni najbolji na svijetu. A porazi? Pa izgubili smo i od drugih momčadi, nema to veze s Francuzima, oni imaju najveću kvalitetu, a mi svoju moramo iznova graditi.
Je li to najbolja momčad protiv koje ste igrali za reprezentaciju?
– Po imenima, to je najbolja momčad, međutim kako igraju – nisam baš bio oduševljen. Nisam ništa posebno vidio, osobito u finalu protiv nas. Oni samo pametno igraju, na kontre, imaju naprijed jako dobre igrače, usto i odostraga čvrste igrače s kojima se lako obrane. No neke posebne, lepršave igre tu nema. Ali, igraju na rezultat i u tome su najbolji.
Nedostaju li vam vatreni?
– Svaki put kada igraju u Splitu vidimo se i pozdravimo.
Kako ste doživjeli poraz od Austrije?
– Ništa spektakularno, nije to nama ništa novo, ni čudno. Događat će se to još. Ma ta Liga nacija meni nije neko posebno natjecanje. Pogledajte te rezultate, autsajderi pobjeđuju favorite.
Pa ajmo mi kao autsajder pobijediti Francuze?
– Ja bih to volio, jer imamo priliku, igramo na Poljudu, bit će pun stadion. Motiva neće nedostajati kao što ga je nedostajalo protiv Austrije. Dosta rotiramo momčad, neki igrali nisu puno igrali skupa i stalno smo prisiljeni tražiti neka nova rješenja.
Imamo li kvalitetu koju smo imali prije četiri godine?
– Ne možemo je imati, jer nemamo iskustva s velikih natjecanja. Tu mislim na mlade igrače u reprezentaciji. Treba proći dosta utakmica i dosta grešaka napraviti da bi na kraju mogao reći: Evo, sad smo stabilni, sad možemo nešto i napraviti.
Pribojavate li se ipak malo Francuza?
– Ma ne, mi ćemo to sigurno bolje odraditi nego Austriju. Nema straha.
Igrali ste protiv Mbappéa, kakav je vaš dojam o njemu bio izbliza?
– Brz je momak, teško ga je čuvati, osobito na širokom prostoru. Utrkivali smo se, a čovjek je gazela, teško ga je uhvatiti – nasmijao se na kraju Ivan Strinić.
>> Pogledajte i video
Strinić nikad nije bio igrač. U repki je igrao samo zato jer se ga guralo kao hajdukovca.