Nakon što je od Natashe Jonas izgubila borbu, a time i pojas WBC-ove prvakinje u velteru, Ivana Habazin obratila se svojim pratiteljima na Instagramu emotivnom porukom. A u njoj je stajalo da je to bio njezin posljednji meč u karijeri. Na prvi pogled nekome se može učiniti da je ova odluka donesena u afektu zbog izgubljene borbe. No čini se da je ovoga puta riječ o vrlo čvrstom Ivaninu stavu.
– Nisam donijela odluku u afektu. Da u listopadu 2022. nisam pobijedila Pražak, bila bih gotova. Isto tako, da nisam pobijedila Kingu u travnju ove godine bila bih gotova. Rekla sam da je ovo borba na sve ili ništa, dogodio se poraz i to je jedina ispravna odluka, jer ne bi više imalo smisla nastavljati. Posljednjih godina potrošila sam se i fizički i psihički koliko nisam sve skupa u prvih 12 godina i to se na kraju sve odrazilo.
Je li u meč ušla s mišlju da će, ako dobije borbu, nastaviti, a ako izgubi završiti karijeru? – Nisam ušla u meč s tom mišlju. Išla sam dati sve od sebe i pobijediti. Nije išlo. Kad je zvonio kraj meča, tada sam rekla: "To je to." Jednostavno, pripreme su prošle dobro, ali meč nije bio onakav kakav sam htjela odraditi. Nema smisla vrtjeti se u krug i koprcati u istim problemima već 14 godina. Uostalom, na početku karijere rekla sam da su 32 godine dob u kojoj bih prestala boksati. Evo me, imam 35 godina i premašila sam tu granicu, ali lovila sam WBC naslov. To mi je bila najveća želja i u tome sam uspjela. Rekla bih da je pobjeda u Zagrebu protiv Kinge moj najdraži meč i najveća pobjeda.
Sad kada prevrti film karijere, ima li neka borba s velikankama (Lauren, Braekhus, Shields, Harper) za koju misli da je mogla dati više? – U svakoj borbi dajem maksimum. Ne žalim ni za čim.
Ovaj razgovor vodili smo pisanim putem, za vrijeme Ivanina puta na Floridu gdje se i pripremala za ovaj meč i gdje je posljednjih godina provela više vremena nego u Hrvatskoj. Namjerava li ondje i ostati živjeti? Kakve životne planove sada ima? – Da, vratila sam se na Floridu. Prvo ću se zaista odmoriti do Nove godine, a onda ću vidjeti. Nemam planova, ne znam što će biti iduće, jer o tome nisam ni razmišljala. Moj jedini fokus bio je meč, sad kad je to gotovo morat ću okrenuti novu stranicu, a vidjet ćemo u kojem će smjeru sve krenuti.
Ivana je akademski obrazovana osoba i za nju ne bi trebalo biti problema u kontekstu pokretanja nove karijere. – Iskreno, ne znam što bih odgovorila na to jer ne znam čemu ću se okrenuti nakon što se zaista dobro odmorim.
U karijeri u kojoj je osvojila četiri pojasa, ali i doživjela neke poraze, koji su joj trenuci bili najsretniji, a koji najtužniji? – Najsretniji dio je osvajanje pojaseva, a najtužniji stalno čupanje da bih nešto ostvarila bez dovoljnih resursa.
Znano je da je, da bi organizirala borbe u Hrvatskoj (Zabok, Zagreb), ulazila u dugove. Je li sada barem na pozitivnoj nuli? – Da, može se tako reći. Neću više biti u dugovima.
VIDEO: Ivaniševićevi rituali zapanjili su svijet! Znate li koje je bizarne stvari radio tijekom Wimbledona?
Što sada može reći svim mladim curama vezano za boks? Je li to sport za svaku djevojku ili ipak za samo odabrane predstavnice nježnijeg spola? – Poručila bih djevojkama da boks, pogotovo profesionalni na ovoj razini, nije vrijedan ako si iz Hrvatske. Ako je nekome motiv postati prvakinja svijeta u nadi da će to biti financijski isplativo, bolje da i ne počinje. Ima drugih sportova koji imaju puno bolje zaleđe, i puno su isplativiji. Ako netko ipak želi ostvariti sebe, onda neka ide do kraja dokle god ne ispuni svoje snove.
Kad djevojke trebaju započeti s boksom? – To je vrlo diskutabilno. Prije bih rekla da je pravi trenutak kada netko osjeti poziv i odluči da je to to.
Trebaju li se žuriti u profesionalni boks ili da se zanatski dulje zadrže u amaterskom? – Amaterski boks je definitivno baza. Nase boksačice danas imaju puno više mečeva i turnira nego kad sam ja krenula, i slažem se da prvo treba proći kroz to iskustvo.
Važnost duhovne snage
Može li se živjeti od ženskog profesionalnog boksa ako nisi sami svjetski vrh? – Može se živjeti ako si rođen u normalnoj zemlji, ako imaš promotore. One na vrhu imat će daleko veća primanja u odnosu na ostale rangirane boksačice, a žene koje osvoje barem jedan naslov a da su iz Velike Britanije ili SAD-a imaju puno veće izglede osigurati se financijski. Jer većinom sve imaju ugovore od tri do šest borbi bez obzira na njihov ishod i to donosi neku sigurnost da će imati meč i prihode.
Koliko je Ivani, u nekim kritičnim trenucima fizičkog dijela njezine karijere, pomagala duhovna snaga? – Bez duhovne snage nema ništa. Barem meni. Kad mi je najteže, uvijek se molim, ali sve predam Bogu u ruke neka bude kako On odluči.
S obzirom na to da je četiri godine živjela u samostanu, od 13. do 17. godine, i da se tek nakon toga počela baviti boksom, bi li, da može birati, izabrala isti životni put. – Da mogu birati, bih li izabrala isto? Vjerojatno ne bih. Ali to je nemoguće promijeniti, pa je sve što se zbilo bilo upravo onako kako je trebalo biti za mene.
A nama ne preostaje ništa drugo nego čestitati joj na sjajnoj karijeri i najvažnijoj ulozi u promociji ženskog boksa u Hrvatskoj pa i šire.
FOTO Čeka nas neviđeni spektakl: Pogledajte na kakvim stadionima će Saudijci organizirati Svjetsko prvenstvo