Ivana Habazin (34) ostvarila je svoj najveći san. Postala je prvakinjom u najuglednijoj svjetskoj boksačkoj federaciji (WBC) ali i privremena prvakinja u najstarijoj organizaciji profesionalnog boksa (WBA).
Neposredno nakon čiste bodovne pobjede nad Mađaricom Kingom Magyar izborene u Ciboni, Ivana se zahvalila navijačima i povela pjesmu:
- Ja inače ne pjevam i za to vas molim da se nadovežete: "Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta..."
Postigla je to u najdražoj dvorani, uz podršku iz publike i od trofejnih hrvatski boksača (Željko Mavrović, Mario Šivolija, Stjepan Božić...) ali i gospođe Biserke Petrović koja je postala njen veliki navijač. U to ime, mama Petrović omogućila je Ivani da u ring uđe u dresu u kojem je njen sin Dražen na Olimpijskim igrama u Barceloni igrao protiv originalnog Dream Teama.
- Ja sam htjela ući s jednim bijelim dresom, jer mi je majica bila crvena, i onda bijelog dresa nije bilo i na kraju je gospođa Biserka rekla "ma ja ću tebi dati crveni dres Barcelone 1992.". To mi je bila velika čast i motivacija i na kraju je sve dobro ispalo s obzirom na to kako je krenulo.
Ivana je na bodove pobijedila Mađaricu Kingu Magyar kojoj čak ni mađarski sudac nije dao više od tri runde od odboksanih deset.
- Kinga je rekla da je njoj na pripremama išlo sve glatko a meni ništa nije išlo glatko. Bolje da je bilo teže u treningu nego u meču. Bio je to veliki presing i trebalo mi je vremena da se, kroz borbu, razradim i opustim. Mađarice znaju primati udarce, na prethodnoj Mađarici sam ozlijedila članak šake a i sada sam ozlijedila članak na lijevoj ruci. Kada bi primila precizan udarac Kinga je u borbi znala reći "bravo". Sretna sam da je ona dala svoj maksimum jer tek tada ja mogu dati svoj.
Ivanin trener Vlado Božić kazao je da je to njemu bio najteži meč u karijeri. Ne po ovome što se događalo u ringu nego po svemu onome što se događalo da se ova priredba uopće dogodi.
- Pa jest, bio je to moj najveći meč i da nije bilo Vlade ne znam kako bih to izvela. On je uzeo rizik na sebe, i ja sam. U dva meča koja sam u Hrvatskoj morala organizirati sada je moj dug sve skupa otišao na 80.000 eura. To zvuči nestvarno. Kada sam ušla u ovaj meč imala sam dug od 55 tisuća eura a za ovaj sam morala posuditi još 25 tisuća eura. I zapitala sam samu sebe "što to tebi treba". Nema prostora za kiks. Riskirala sam, išla sam na sve ili ništa.
Srećom ovaj "ništa" je anulirala pa je iz zahvalnosti mami Petrović u ringu poklonila veliku dragocjenost.
- Poklonila sam joj krunicu koju je papa Franjo blagoslovio. To sam dobila od predsjednika WBC-a Maurizia Suleimana. I to sam molila prije ove borbe jer sam imala najveću tremu ikad, zbog presinga. Molila sam krunicu u svlačionicu, iz zrna u zrno, i to mi je dalo snagu i znala sam da nema trunke mjesta za kiks.
S obzirom na posebnost te krunice, bila je to prilično nesebična gesta da ju je darivala dalje.
- Kad sam dobila priliku da nastupim u tom Draženovom originalnom dresu, a to je zaista nešto nesebično, htjela sam se odužiti gospođi Biserki kojoj je Dražen bio sve. Kada ti netko da dres u kojem je igrao na Olimpijskim igrama u Barceloni onda ne razmišljaš puno. Posebni ljudi povezuju ljude a ja se nadam da ću ja možda jednog dana spadati među te ljude.
Uz Ivanu je bila i domaća publika. Tribine Draženova doma nisu bile pune ali su bile glasne.
- Publika mi je bila vjetar u leđa ali me i ponijela da otpočetka jurnem i bilo je puno izmjena. A plan je bio da krenem lakše, s direktima. Jednostavno me je ponijelo i trebalo mi je vremena da se skuliram. Kada sam shvatila da je ona počela padati i kada sam se ja opustila, mogla sam povezivati udarce.
Kaže da je prije proglašenja pobjednice bila sigurna da će to biti ona.
- Znala sam da je borba moja, pogotovo zadnje runde u kojima sam ju nadboksala. Očekivala sam da će biti možda malo tjesnije no čak joj ni mađarski sudac, njen sunarodnjak, nije dao više od tri runde. Nije bilo dvojbe, Bogu hvala. Da budem iskrena, može to biti bolje, i trebalo je biti bolje, ali s obzirom na situaciju i ovo je dobro.
Nakon osvajanja naslova Ivana će sada postati tražena meta pa će, nadamo se, moći vratiti dugove.
- Moći ću vratiti dug od zarade za sljedeću borbu no ja bih voljela da se institucije uključe u moje pripreme za taj meč, da mi pruže financijsku potporu, a ne da opet moram ići posuđivati pare. Imam dvije želje. Jedna je da ostanem zdrava a druga je da, nakon 14 godina boksa, riješim krov nad glavom. Drugo mi ne treba.
A na tu temu se čak i našalila.
- Kad sam bila na Floridi na treninge sam išla biciklom pa me jedan trener pitao da gdje mi je auto. Kad sam mu rekla da auto nemam on me u čudu pogledao: "Pa zar ne možeš kupiti auto a imaš toliko mečeva?" Jedino što sam kupila bicikl i to rabljeni za 80 dolara. Voljela bih da barem jedne pripreme imam normalne i da se ne moram oko ničega "stresirati" i da mogu u ringu dati maksimum. I ako tada ne mogu pobijediti onda više nemam što raditi u boksu. Svaki moj idući meč ne ostavlja mi prostora za kiks i ako izgubim to je gotovo. Kao što je bio i ovaj meč.
Kao što reče, preuzela je rizik i postigla što nitko dosad u hrvatskom boksu nije.
- Osvojila sam u karijeri četiri pojasa. Kada to kažem nestvarno mi zvuči i pitanje je tko to može ponoviti.
Obrana naslova već je dogovorena i dogodit će se u Engleskoj.
- Ugovor je potpisan ali ne smijem ja ništa otkriti. Oni to moraju prvi. Bit će borba za ujedinjenje naslova. Za tu borbu moram biti još bolja.
Ostaje li trener Vlado Božić u timu?
- Naravno da ostaje u timu. On mora ostati u timu. Da nije bilo Vlade ovo bi mi sve bilo puno teže. Mentalno je ovaj meč bio težak ali smo napravili tako dobre pripreme da se nisam osjećala umorno čak i kada sam bila umorna. Ja bih voljela da sam se više opustila na početku, da me nije povuklo, no nekad treba biti hrabar. Ako nema izmjena, ako ne osjetiš udarce, onda kao da nisi ni boksao.
Za Ivanu sada slijedi odmor. Kako će proslaviti najveći uspjeh u karijeri?
- Idem se naspavati i najesti. Moram negdje otići na odmor ako bude za to novaca. Već dugo želim posjetiti Punta Canu u Dominikanskoj Republici, recimo jedno četiri dana. No, vidjet ćemo. Nadam se da će se ostvariti.
Kada kaže da se ide najesti što je to što joj nepce priželjkuje?
- Mama Đurđica slavi rođendan, naručila je mesine i to je to. Najest ću se kao čovjek. I da se mogu napiti coca-cole i kokte što baš i ne smijem tijekom priprema.
Svaka čast, Ivana, nevjerojatna si. Klobuk do poda!